Topola

Idile.

Iz ekloge osme.

Blažen da je, tko u slobodi K dubravam se željno utječe, » Dane ockvrnj en viek provodi Gradskieh smeća na daleče. Gdje mir stavni ne zapada Pod oblake zlobe obćene, A zelenieh vrh livada Ljubav cavti, rados žene. Od čestitieh on u broju, Pun razblude privesele, Traje sladkom u pokoju Mirne noći, danke biele. Sad bistromu na kladencu Tihi romon Ijubko prima, Gdi prostire hladnu sjencu Gusto dubje pastierima.

Sad u družbi liepieh vila Razbludjene dni prohodi, I sred skupa draga i mila Dipli čuje, tance izvodi. Po zelenoj sada gori Cjeć Ijuvezni, kojom vene, U duhovoj reže kori Sladko ime svo’e žudjene. Sada dvori, stječe, uživa Dragu liepos, a bez truda, Ka mu dieli milostiva Sve, što hoće svo’a požuda. Ah tko ne će na ovem sviti Toli blagu čes zateći: Prid gradjanim neznan biti, Za bit poznan nebu i sreći. Ignjat Gjorgjić.