Topola

Parabole i priče.

Sirotica. (Parabola.) Za zelen vjenčao beruć cvjetljice, Prolazi djeva kraj sirotice. «Ah, mili Bože, da je sad meni K ružam u onaj vjenčao zeleni ! Volila bih tu ma časak stati, Nego sto godin’ na liehi sjati!* Tako uzdiše, željna bez mjere Djeva ponikne, cvietak übere, Do kitnih ruža u vjenčao stavi, Na glavu metne vjenčao gizdavi. S prva u viencu nježnoga tiela Naša cvjetljica stoji vesela; A1 čim se sunce više uzdigne, Eto, zlo po nju, sirota sahne, Glavicu skloni, težko uzdahne : «Ah, mili Bože, da lude glave ! Bila sam sretna sred zelen-trave; Ali me tašta želja zahiti, Stati uz ružu, što vjenčao kiti :