Topola

268

Tako vrieme, što je sad pred tobom, Nov ti obraz kreće s ovim dobom; Istina je, rast će kô do sada, List po gorah, cvietak po livadah, Radjati će zemlja, kô do sada, Bit će žita dost i vina mlada: A1 će hrana drugačijom silom Mozak kriepit, krv goniti žilom. Dolazit će, kô do ovog sata, Domaćijeh lastavica jata I tražit će pod tvojijem krovom Stara gniezda u proljeću novom, Ali ne će po nasilju starom Vrabca vidjet u njih gospodarom. Što je sada, to će i sliediti; Ali sljedstva sva će nova biti. Evo s tog i tebi gusle nove, Cisto nove gusle javorove, Moje stare za te niesu više, Jer iz starih novi duh ne diše. Uzmi, sinko, uzmi gusle ove, Hodi s njimi, kud te želja zove, Kojim goder putem hoćeš poći, Na kraj ne ćeš svojoj zemlji doći : Od sjevera šira je do juga, Od iztoka do zapada duga! Uzmi, sinko, uzmi gusle ove, Pa izvodi na njih pjesme nove, Pjesme nove po srcu duboke, A po mislih do neba visoke. Pjevaj samo, kad ti duša pjeva, Kad ti sjedi na koljenu djeva, Ona sveta boginja istine; Nju prizovi, kad ti pjesma sine, Nju prizovi, kad ti pukne žica; Nek ti bude ljuba i sestrica! Ako vidiš tužna prijatelja, Zapjevaj mu pjesmu od veselja,