Topola

269

Jednom rukom u gusle si diraj, Drugom rukom suze mu utiraj, Kaži tako, da si sav u svemu Složan s pjesmom, vjeran dušom njemu! Ako nadješ vjernu si Ijubovcu, Složnu dušu duhu svom udovcu : Ti nategni žice ponajbolje, Ter poskoči u pjesničko polje, Svako krasno, svako cvieće milo, Sinko, kupi, siplji joj u krilo ; A na guslah kada tebi klone Trudna ruka, ti dirkaj u spone Njoj na grudih, vijuć oko vrata Svojom rukom i sva čuvstva data! A kada ti slaviš domovinu, Dobru majku svakom dobrom sinu ; Ti ustani, svoju kapu skini, Digni oči nebeskoj vedrini, Zagledaj se u svjetla nebeska, Iz kojijeh vječna ljuba bljeska, Iz njih čitaj, iz zlatnih pismena, Zlatnu pjesmu zlatnih uspomena ! Ali ako zlotvor moćan koji Tebe svrne, veleć; ««Meni poji, Proglasi me po širokom svieti Dobrotvorom ii ću te sapeti U tamnici u gvozdene mreže !» » A ti, prije neg’ on tebe sveže, Guslam lupi o zemljicu crnu, Da se u prah i trieske razprhnu, Reci njemu: ««Silni gospodine, Nad guslami tvoja sila gine : Ne razumie pjesma zapoviedi, Slobodna je svome glasu sliedi!»» Tako, sinko, nosi gusle ove, Tako pjevaj na njih pjesme nove ; A kad svršiš svoje zvanje odje, Kad i tebi skrajni časak dodje,