Topola

Ti donesi gusle natrag meni, Položi ih na grob moj studeni, Da mi glase, jesi 1’ izvršio, Što sam tebi sada naručio.» To kad starac reče i izusti, Skloni glavu i dušicu pusti. Unuk uzme gusle javorove, Proizvodi na njih pjesme nove, Svuda hodeć, kud ga želja vodi, Na kraj zemlji slavskoj ne dohodi : Od sjevera šira je do juga, Od iztoka do zapada duga! Petar Preradovic.

Rodu o jeziku.

O jeziku, rode, da ti pojem, O jeziku, milom tvom i mojem ! 0 presladkom glasu onom, U kome te mile majke Osnivahu sladke bajke, Koga šaptom i romonom Duši ti se sviest probudi, Te ti spozna i uvidje, Da ti bolje nije nigdje Do na tvoje majke grudih ! Po njem tebe sviet poznaje živa, Na njem ti se budućnost osniva. Zato uviek k njemu teži, U njegovo jato hrli, Oko njeg mi ti se grli I u čvrsto kolo veži, Pa ti ne će vremeniti Burni triesi da naude; Po jeziku dok te bude, I glavom će tebe biti !

-Die wahre Heimath ist eigentlich die Sprache.» IV. V. Humboldt.

Ljubi si ga, rode, iznad svega, U njem živi, umiri za njega! U njem sve si blago slaviš, Sto ti osta od starine, Nemaš ljepše ni baštine Potomstvu si da ostaviš. Dragi kamen on ti budi, Kog da čuvaš kao oko, Kog da braniš kao sokô, Komu da si vjeran svudi. Svaka zviezda svojim svjetlom sie va, Svaka ptica svojim glasom spieva, Ti jezikom svojim sboril Sladkim glasom materinim Odlikuj se medju inim ! Bog bo mili s njim te stvori, Njim da budeš svoj svojemu, Njim da srcu odolievaš, Njim da plačeš i popievaš, njim da se moliš Njemu.

270