Topola

i nevolja pretrpljenih od Gota, koji bjehu uništili svu dobru književnost. No po božjoj dobroti još za mene živa umjetnosti opet zasjaše svojim svjetlom i dostojanstvom, te vidim, da su se ' tako popravile, te bi teško bilo, da bi mene, koga su u mojoj muževnoj dobi s pravom držali za najvećega učenjaka mojega stoljeća, sada primili u prvi razred malenih abecedara. Ne velim ja to od pukog hvastanja, premda bih to pišući tebi lasno mogao učiniti ugledavši se u Marka Tulija, 1 pisca knjige „0 starosti“, te u Plutarha (koji je napisao spis: „Kako možemo sami sebe hvaliti, a da nam drugi toga ne spočitnu“), već da ti ucijepim želju za najvišim eijeljima. Dandanas su se sve nauke preporodile, jezici obnovili, grčki (bez kojeg bi sramota bila zvati se učenjakom), evrejski, kaldejski, latinski. Sada su u porabi elegantna i korektna tiskana pismena, koja su za moga života pronađena božanskim nadahnućem, kao što je naprotiv top pronađen vražjom pobudom. Cijeli je svijet pun pametnih ljudi, veoma učenih učitelja, veoma bogatih knjižnica, te mi se čini, da onako udobna nauka, kao što ga danas imade, nije bilo ni u Platonovo, ni u Oieeronovo, ni u Papinianovo doba. 2 A odsele se ne će smjeti nitko javno ili u društvu pokazati, koji se nije valjano ugladio u Mi-

1 C i e e r o, De senectute (o starosti) pogl. 9. i 10. : „0 samom sebi ne smijem ništa reći, premda to pravo pripada starcima, i premda se to našoj dobi dopušta. Zar ne vidite, kako Nestor u Homera vrlo često hvali svoje kreposti? On je naime već bio dostigao treće ljudsko doba, pa mu se ne trebaše bojati, da će ga svijet, ako sebe istinito hvali, smatrati za drzovita i brbljava“. 2 Emilije Papinian, glasoviti rimski pravoznanac za Severa, rođen 140., pogubljen 212. po Is. Napisao je Quaestiones, Responsa, Definitiones itd.

103