Topola

a) (Str. 81.) U 2„ 13., 14. i 15., te 21. i 22. poglavlju crta Rabelais pogrješan uzgoj Gargantuin, prije nego li nam priopćuje naučnu i uzgojnu osnovu za toga vladareva sina. Tim je crtanjem botio da pokaže, kako se manjkavo uzgajao sin visoke obitelji u petnaestom stoljeću i u početku šesnaestoga. Premda Rabelais u svojem satiričkom romanu opisuje svojstva i čine nekog orijaškoga plemena, te se s toga prečesto upušta u pretjerivanja, napisao je upravo ove stranice svoje knjige u vrlo ozbiljnu tonu, odakle možemo vidjeti, koli mu je ta stvar na srcu bila. I tako imamo prilično vjernu sliku o osnovi i postupku uzgoja mladića u Rabelaisovo doba, a to nam omogućuje, da s više strana zavirimo u javnu obuku toga vremena. Učitelji, metoda i učevne knjige takove su, da uzgajanik slabo napreduje, Rabelais je u svojoj mladosti prošao istim putem, pa ja znao, kako je kukavan uzgoj i obuka mladeži u njegovo doba. Ovo vrijeme pada u perijodu vladanja školastike, t. j. one cjepidlačarske pojmovne nauke, s čijom su se pomoću imale pozitivne vjerske nauke izvoditi iz iztraživanja o biću razuma. 0 biću, postanku i koncu školastike, veli Viktor Cousin (Hist, générale de la philosophie, str. 225.): Školastika je râd duha u službi vjere, a pod nadzorom duhovne vlasti. Kada je školastika postala? To znači pitati, kada je srednji vijek postao. Kakav joj bijaše konac? Školastika je dostigla svoj konac onda, kad je duhovna moć prestala biti sve, kad je medu drugim moćima osobito politička moć svoju neodvisnost tražila i osvojila, a da se ipak nije udaljila od onog pravoga štovanja, koje se crkvenoj moći mora da is-