Topola

114

demo mjesta; najplodnija je ona metoda, koja stupa sad od lakšega k težemu, sad opet voli riješiti ono što je teže, da ono što je lakše bude tim ugodnije; osobito valja da se učitelj osvrće na obdarenost svojih učenika i prema tomu da odmjeri svoje učivo“. Ova su načela tek malo po malo stekla priznanje. Na jednom drugom mjestu svoga djela veli Bakon : „Što je do pedagogike, mogao bih posve kratko izjaviti: Ugledajte se u škole Isusovaca, jer boljih nema nigdje“. Na tu pohvalu je valjda Bakona potaklo to, što je opazio, da su Isusovci uvrstili u naučnu osnovu svojih škola također i realija, ako i u veoma malom opsegu. Time, što smo se ovdje sjetili Bakona, njegove filozofije i njegovih pedagoških načela, a ujedno Isusovaca i njihovih škola, gotovo za čitavo stoljeće pretekosmo Rabelaisovo doba. (Bakon je živio od 1561.—1626.) Poboljšice za škole nije ovo doba jamačno donijelo, no s Bakonovim radom počinje se živahna borba među onima, koji se dosele u školi zadovoljavahu mrtvim i praznim riječima i učenjem samo za crkvu, te među onima, koji su htjeli, da se učenici uče s razumijevanjem, a za život. Je li već Rabelais osjećao manjkavosti školstva svoga vremena? Crtajući rđav uzgoj Gargantuin kod njegova prvog učitelja, daje nam odgovor na to pitanje. Zar nije već Rabelais spoznao sredstva za popravak školstva, te ih svojim suvremenicima silno preporučivao ? 0 tom će nam najbolju uputu dati njegova uzgojna i naučna osnova, h) (Str. 82.) Slika, koju nam ovdje Rabelais daje o pedantičnim učiteljima (Sofist je redovno u Eabelaisa ono, što je sor bonis t, doktor Sorbone, teološkoga fakulteta u Parizu), jamačno nije pretjerana i neistinita. Učitelji bijahu malo ne svi svećenici, koji bjehu uzgajani u samostanu. Učevna metoda, koju u tim školama upotrebljavahu odgojila ih je tako, da su nalazili slast u sitnicama i cjepidlačarijama, koje je svijet držao za dokaz velika i obrazovana duha. U obuci pokazivahu najveći neukus, koji se očitovaše osobito u hvastanju tuđim jezicima. Vanrednoj pličini njihova znanja bijaše prirodna posljedica,