Topola

20

u naše kolo, ipak često- baca kamenje u naš vrt.) Ova sumnjičenja i proganjanja pristaša reformacije i jesu po svoj prilici razlogom, zašto Eabelais ne ostaje na stalnu mjestu, već boravi izmjeniee u Oastresu i u Narbonni. Jean du Bellay imađaše u ovom -posljednjem mjestu svojo biskupsko sjedište, a ovomu se moćnomu zaštitniku naš slobodni mislilac priljubljuje sada još više nego li prije. On ide k njemu u Eim (1536. —1537.). Iz ovoga je doba datovano i onih šesnaest francuskih listova, 1 koje je Eabelais pisao svomu staromu zaštitniku i prijatelju d' Estissacu, maillezaiskom biskupu. Iz njih se vidi, da je Eabelais bio biskupovim agentom na papinskom dvoru, ida je svomu zaštitniku s veselom ćudi odatle javljao sve, što se je u Rimu zbivalo javno i tajno, naloge svoga prijatelja valjano vršio, te ga katkad molio za potporu. Izmjenice je jeo kod du Bellaya i maçonskog biskupa, imao svoj vlastiti stan, te morao da troškove svog dopisivanja sam podmiruje, odakle se možda može zaključiti, da ovaj put Eabelais nije od svog zaštitnika bio tamo pozvan, već da se tuj zadržao, da se ukloni svojim progoniteljima u Francuskoj i da se pomiri s papom. Eabelais bijaše bez papina dopuštenja otišao iz maillezaiskog samostana, te se odrekao redovničkog života, a ujedno pisao vrlo slobodoumno. Eabelais dakle predade glavaru crkve molbu, u kojoj je molio, da ga odriješi od njegovih zabluda, ida mu oprosti crkvene kazni, koje bi ga toga radi čekale. Ujedno ga zamoli, neka bi mu dopustio, da može pohađati koju drugu kuću benediktinskoga reda i tuj se baviti svojom liječničkom praksom. Moćnim zagovorom svojih prijatelja postigne, na što je težio. Dopustiše mu čak i to,

1 Les Epîtres de François Eabelais écrites pendant son voyage d’ Italie, avec des observations et la vie de 1’ Auteur. Paris, de Sere y 1651.