Topola

21

da kao Benediktinovac smije primati beneficija. Jean du Bellay, ujedno opat opatije Saint-Maur-les-Fossés kod Pariza, dao je tu opatiju sekularizovati bulom pape Elementa od 13. lipnja 1533. No različne zapreke i formalnosti bijahu uzrokom, da se ta bula nije mogla ovršiti. Eabelaisu se_ to cinjaše zgodnom prilikom, da se ukloni samostanskom životu. S toga se obrati na papu, i kad mu on molbi udovolji, odmah dobije od svog zaštitnika kardinala du Bellaya mjesto u St. Maurskoj opatiji. Pošto su ga imenovali kanonikom tek dugo iza toga, pošto bi izdana bula za sekularizaciju St. Maur-les-Fossés, te pošto se pokoja, da mu odatle ne bude kakove štete za kasnije vrijeme, naumi zamoliti drugi breve. On se dakle opet obrati na papu i po svoj prilici poluči, što je želio. .Molbeniea opstoji i danas. I tako postade Rabelais svjetovnim kanonikom (1536.) za čim je i eeznuo. Rabelais bijaše u Rimu postigao, što je htio ; s toga ode kući. No taj se učenjak, koji je rado putovao, ne svrati jošte u St. -Maur-les-Fossés, već pođe najprije u Pariz, zatim u Montpellier, gdje postigne naslov doktora (1537.); Tuj se bavljaše liječništvom, te držaše medicinska predavanja sve do sredine god. 1530. Njegovi suvremenici svjedoče, da je' njegov liječnički glas bivao sve znamenitijim; no niti povoljan uspjeh njegova djelovanja ne mogaše ga sklonuti, da dugo ostane u tom gradu. Do god. 1540. njegova su boravišta Narbonna, Gastres i Lyon , gdje djeluje kao liječnik. Ovaj posljednji grad pohađao je sa sve to većom radošću. Te godine . uniđe napokon kao kanonik u opatiju u St.-Maur, te u svojoj posvetnoj poslanici pred IV. knjigom romana, koju je upravio Srdinalu Odetu de Ohâtillon, izvješćuje, koliko mu se taj boravak u St.-Mauru sviđa. On to mjesto zove „stanom (ili bolje reći: rajem) ljekovitosti, prijatnosti, okrepe, ugod-