Topola

28

dodati svomu romanu. Sa svim tim je oko te knjige radio u Meudonu, no smrt prekine njegov rad, te V. knjigu ostavi u rukopisu. Tu Y. knjigu, koja je izašla tek pô godine po Eabelaisovoj smrti, smatraju jedni posve ili djelomice krivom, a drugi pravom. Ovi posljednji, medu kojima su najznamenitiji Eabelaisovi komentatori (Le Ducbat, Le Motteux, de Missy, de Marsy, Delaulnaye, Esmangart) izrekoše ovaj sud : Premda je V. knjiga izašla nekoliko godina iza Rabelaisove smrti, ipak ona potječe od njega samoga. „To je njegov dub, njegov slog“, veli Le Duehat. „Vjerojatno je“, veli de Marsy (a to otkrivaš tekar kada djelo pažljivo pročitaš), „da su prvi izdavači te posljednje knjige, koji Eabelaisov rukopis nađoše u veliku neredu, gradivo složili, kako su bolje mogli, a i ispunili nekoje prijelaze. jSTe osvrćući se na praznine i na nekoje razlike u slogu i pravopisu, koje se u djelu opažaju, ipak se u cijeloj knjizi razbira Eabelaisov dub, ito u takovu stupnju, kojega ne bi bio drugi mogao doseći“. „Ima li pisac njegova doba, čiji bi slog mogao biti nalik na njegov!“ kliče Delaulnaye. „Nije li V. knjiga najljepša, najkrepča i najsavršenija u čitavom djelu?“ Esmangart veli, da je Eabelaisov rukopis objelodanio prijatelj mu Jean Turquet. Samo dvije godine uživaše Eabelais u Meudonu mir i sreću bezbrižna života i ugodna djelovanja. Umrije 9. travnja 1533. Dugo su vremena mislili, da je umro u svojoj župi u Meudonu, jer. se čini, da to natuca napis na presbiteriju toga grada. 1 No (Mietet (Histoire des Poètes français. Ms s. de la Bibliothèque, du Louvre) pripovijeda, da je umr’o u Parizu, u ulici

' Njegov drag u službi i dubok štovalac Antoine le Boy, koji je u Mendonu boravio i u župnom stanu stanovao veli, da je svaki dan vidio Babelaisovo poprsje nad vratima s ovim natpisom; Cordi ge r, hine medicu s, tum pastor, et intus obivi, Si