Topola

34

gousier (čovjek velika grla), lasno ćemo pojmiti, zašto mu je sinu dano to ime. Thomas de Saint-Mars priopćio je ovako u memoarima keltske akademije (sv. Y. str. 392.—95.) tu narodnu priču, koju bijaše čuo u staroj vojvodini Metzu: »Gargantua je veoma poznat u staroj vojvodini Metzu, koju je prije dugo vremena proputovao To je golem orijaš, duljinom i veličinom tijela jednak najvišem šumskomu drveću. Orijaš dođe iz velike daljine, uvijek je na puto, a nije opak, ako samo nađe dosta jela za svoj silni glad. Sve sluge, koji mu trebaju, nosi sa sobom u svome džepu. Maličae, koji ga prati, nosi na leđima jela i vina,. što će ga o svom prvom obroku potrošiti. Dođe li na mjesto, koje mu se čini udobnim, da namjesti svoju kuhinju, on se zaustavi : njegov maličae zbaci sa sebe svoj teret, te počne graditi peć, koja je tolika, da se u njoj može speci sto hljebova, svaki po osamnaest funata. Za taj mu posao treba najviše deset minuta. Drvo za grijanje dolazi k peći ne zna se kako; plamen guta čitava stabla“. „Međutim je orijaševa služinčad šmugnula iz njegovih džepova, svatko se laća svoga posla, te ne prođe ni po sata, a stol je već prostrt. Na stol, kojemu se mjera ne navodi, donesu pečena vola i nekoliko telića, škopaca i svinja, koje uzajmiše u susjedstvu. Jedan će od Gargantuinih ljudi uzaći na stol, te obavljati službu sjekača drvenom sjekirom. S pomoću Ijestava, koje su uprte u stol, a prislonjene o ramena njegove visosti, nose sluge vilicama kruha i mesa u njegova ogromna usta. Maličae ima taj posao, da orijašu lijeva u ždrijelo vino, koje da je potrebno, da hranu dolje otplavi“. „Posuda, iz koje pije, sama je vinska bačva. Obično ih iskusi dvanaest za svakim obrokom. Jednom ispuzue jedna od tih bačava točiocu iz ruku, te propade u crijeva