Topola

35

Gargantuina sa svim pićem, što bijaše unutra. Tada se doduše riješi te neprilike samo sa žestokom kolikom, no stade ga tako žestoka vika, da su svi stanovnici okolice podbrusili pete, te se još do danas ne usudiše povratiti. S toga i jest posve nenaseljena i neobrađena zemlja, gdje se to dogodilo (među Eennesom i Nantesom), te i sada nije ništa drugo, van suha pustara“. „Poslije jela spava Gargantua obično trideset do četrdeset sati ; njegov ga malicac straži, ostali se koriste njegovim snom, da poližu mrvice s njegova stola i da idu po novu hranu, koju maličac uprti na svoja leđa prije nego li pođu dalje svojim putem“. Ovu su priču u šesnaestom stoljeću više puta preradili, kako smo spomenuli jur u Rabelais«vu životu. No najduhovitije ju je upotrebi© François Rabelais. Da ovdje pokušamo nacrtati sadržaj cijeloga romana, bio bi posao težak i za svrhu ove knjige suvišan. No da čitalac dobije pojam o bogatu Eabelaisovu duhu i da samo donekle doznade, kako je pisac riješio svoju zadaću, navest ćemo kratak sadržaj prve knjige, koja nosi natpis Gargantua. Ona dovodi pred nas u glavnom samo jednoga junaka, te se može lasno odijeliti od ostalih četiriju knjiga, koje izađoše pod imeriom Pantagruel. U toj knjizi, koja je najpotpunija i najbolja u čitavom romanu, nalaziš krupnih lakrdija i šala, ali ujedno i visoke komike i sjajne rječitosti, koja ne može, a da se ne dojmi čitaoca. U kraljevini Utopiji, kojoj bijaše Ohinon glavni grad, vladaše za prve polovine petnaestoga stoljeća Grandgousier, vladar iz stare loze. Njegova se supruga zvala Gargamella, te bijaše kći kralja parpaillonskoga. Pošto bijaše jedanaest godina trudna, rodi Gargantua. Zatim pripovijeda Rabelais, kako se je čudni taj porod dogodio, zašto je dijete dobilo ime Gargantua, i kakvu je djetinju