Topola

36

obijest to orijaško dijete pokazalo već u najranijoj mladosti. Kada Gargantua dorasli', do dobi za nauke, predadoše ga solistima, koji ga mnogo godina obučavahu, a da ipak ništa valjana ne nauči. Jednom dovedoše k njemu nekoga paža, s imenom Eudemona, te se tom zgodom pokaza tako glupim, nespretnim i smetenim, dajebriznuo plakati. Uzgajatelju toga paža bi sada Gargantua predan i s njim u Pariz poslan, da u tome gradu dovrši svoj uzgoj. Cim prispije u Pariz, kazni na surov način radoznalu svjetinu, te skinu notredamske zvonove, da od njih napravi praporce za svoju kobilu. Eadi toga pobuni se sav grad, koji se, kako se znade, i onako lasno dade na to sklonuti. Solista Janotus de Bragmardo bi poslan, da natrag zahtijeva zvonove. Svojim govorom, koji je bio smjesa latinštine i franeuštine, i koji je bio bogat sofističkim frazama, razveseli slušaoce, te ga za njegov trud Gargantua bogato nagradi. Iza toga se događaja dade Gargantua pod upravom svoga uzgajatelja ozbiljno na svoje nauke, te je poput Rousseauova „Emila“, najmarljivije nastojao, da se okoristi svakovrsnim poukama, kad ga list očev pozove kući, da mu bude od pomoći u ratu. Kad se naime Grandgousier poslije večere grijao kod velika i žarka ognja, pekao koštanje na roštilju, te svojoj obitelji pripovijedao lijepe pripovijesti iz prošlog vremena, dojave mu, da su se njegovi pastiri posvadili s pekarima pogača iz Lemća i da su im otali njihove pogače. Na to da je njihov kralj Picroehole s vojskom pritisnuo bojno polje i nahrupio u Grandgousierovu zemlju. Mudri i dobri kralj, koji postupaše štedljivo s krvlju svojih podanika, pozva na to svoje savjetnike i pošalje poslanika Picroeholu, da poravna svađu. Mjesto da veoma umni i domišljati govor poslanikov uvrijeđenoga kralja umiri, on ga još više rasrdi. Njegov gnjev prijeđe sve granice, kad mu Grandgousier pogače natrag