Topola

38

na to će oni. „to je lijepo od vas; mi vam puno zahvaljujemo. Bog vam dao sreće i zdravlja!“ Tomu vijećanju pribivaše i jedan stari plemić, prokušan u različnira pogiblima i pravi vještak u ratu. čuvši govor, ovaj prozbori : ■ „Mene je veoma strah, da će sav taj pothvat biti sličan onoj lakrdiji o mliječnom loncu, kojim se postolar u snu obogatio, a kad se lonac razbio, nije imao što da ruča. Sto kanite s tim lijepim osvojicl■bama ? Kakav će konac biti tolikim mukama i neprilikama ?“ „Bit će“, odvrati Picroehole, „da ćemo, kad se povratimo, dobro otpočinuti“. „A ako se“, upita Echephron (ovako se zvaše starac), „slučajno nikad ne povratite? Pat bo je dalek i pogibeljan; ne bi li bolje bilo, da već sada otpočinemo, prije nego li se bacimo u tu pogibao“. Opomena je uzaludna. „Na noge, na noge!“ krikne Pierochole, „žurite, se, pa za mnom, tko me ljubi!“ Drugi vojni odio, kojemu je valjalo napasti Grandgousiera, treba da doživi ne manjih pustolovina, i da riješi još veću zadaću. Gargantua, praćen svojim drugarima, doskora stigne k svomu ocu, u razli enim zgodama porazi Picroeholove ljude, te nađe izvrsnu pomoć u veselu fratru Jeanu des Entommeurs. Ovaj je duhovnik idealom boljeg redovnika, koji iz samostanske tromosti prelazi k djelatnu svjetovnomu životu. (Lenient, str. 73. i Eug. Eéaume, Les prosateurs français str. 234.) Eabelais crta dobra i zla svojstva toga fratra: on je radljiv, srčan i hrabar, uvijek je u njega velika teka i žeđi, koja se nikada ne da ugasiti. Dok se ostali fratri prigodom neke navale na samostan kukavno ustegouli i svoje psalme pjevali, zavrnuo je on svoj habit, pograbio štap, kojim je kao kakvim buzdovanom protjerao dušmane iz samostanskog vrta. Pr nekoj oluji spasao je svojom prisutnošću duha lađu 1