Topola

39

momčad. S tim se mladim, galantnim, rječitim, smionim i hrabrim duhovnikom Gargantua sprijatelji. Doskora bude zarobljen neki vojvoda neprijateljske vojske, koji je u ratnom vijeću Picrocholovu glasao za rat. Grandgousier ga upita, zašto je to učinio. -Ja sam namjeravao, odgovori vojvoda, osvojiti cijelu vašu zemlju zbog sramote, koja je nanesena lernéskim pekarima pogača. Na to će Grandgousier; „Prošla su vremena, kad su se tako mogle osvajati zemlje na štetu svog iskrnjega brata kršćanina. To oponašanje staroga Herkula, Hanibala, Seipiona, Cezara i drugih sličnih, protivi se evanđeoskoj izjavi, koja nalaže, da svatko svoju zemlju i gospodstvo pridrži, očuva, njome vlada i upravlja, a ne da dušmanski navaljuje na tuđe. A ono, što su nekoć Saraceni i barbari zvali hrabrošću, to mi danas zovemo razbojništvom i zloćom Ajte u ime božje, te služite dobroj stvari. Tako valja postupati sa svjema prijateljima i susjedima“. Tojskovođ se povrati k Picroeholu, te svjetuje kralju, da sklopi mir. No kralj i jedan od njegovih savjetnika rđavo primiše taj prijedlog. Savjetnik dapače spočitne vojvodi izdajstvo, na što se vojvoda tako ražesti, te savjetnika usmrti, no i sam bude po kraljevu nalogu smaknut. Tojska se Grandgousierova pojača novim četama, jer su i susjedne države pružile pomoć. Picrochole odabra uporištem za svoju vojsku grad Olermauld i tuj čekaše Grandgousierovu vojsku, kojoj je vrhovnim vođem bio Gargantua. Napokon dođe do odlučna boja. Picrocholova vojska bi potučena, a Olermauld, nakon hrabra otpora branilaca, osvojen, pri čem je osobito fratar Jean dobru pomoć pružao, te se odlikovao hrabrošću i mudrošću vodeći svoj ratni čopor. Picrochole nagne bježati sa svoja tri savjetnika i nikad nije nitko doznao, što je od njega bilo. Po-