Topola

Johanneau. Salverte, Esmangart i Lacroix. Oui su s mnogo oštroumlja i s velikom marljivošću išli u trag pojedinim osobama romana u povjesti XV. i XVI. stoljeća, te su mislili, da su otkrili, kako se u mnogo čem te povjesne osobe sudaraju s Eabelaisovim suvremenicima. Od tili tako zvanih ključeva k Eabelaisu ili hipotetičkih dokazivanja njegovih glavnih likova osobito valja da imenujemo tri: 1. stariji Eabelaisov ključ, kakav se nalazi bez piščeva imena u izdanju od god. 1659. i u nekojim kasnijim izdanjima ; 2. Le Motteuv-ov ključ, čiji pisac je najvećma prešao na polje naslućivanja i 3. Esmangartov ključ, kojemu je najviše stalo do historijskoga tumačenja romana, te je najviše vjerojatan. Esmangartov ključ: Grandgousier = Ljudevit XII. ; Gargamelle = Ana Bretanjska; Gargantua = Eranjo I. ; Badebec = Claude Francuski ; Pantagruel = Henrik 11. ; Panurge = kardinal Lotrinški, Henrikov ljubimac; Frère Jean des Entommeurs = kardinal Jean du Bellay ; Picrochole = Maksimilijan Sforza ; Bringuenarilles = Karlo V. Ne može se tajiti, cia je pisac crte za junake svoga romana uzeo od svojih suvremenika, a možda ovu ili onu osobu crtao upravo po kojoj sličnoj, osobi svoga vremena, no Eabelaisov je roman pjesničko djelo, a bitnosti pjesničkog djela ni malo ne pozna onaj, koji hoće, da u njegovim osobama vidi samo likove njegova doba, a ništa od onog, što je o svom vremenu i o budućnosti mislio i govorio pjesnikov genij, bogat svakovrsnim idejama, a opremljen općenitim oštroumljem. „Umjetnina“, često bi

43