Topola

46

Od Eab'elaisovih savremenika nalaze se na strani kudilaca : pjesnik Eonsard, pater Garasse. Guy Patin, floreri. a na strani blagih sudaca i hvalilaea: Antoine du Verdier i Contant d' Orville. Naprama ukoru, što ga ti ljudi izjavljuju o njegovu čeznuću za užitkom, ne možemo tvrditi, da je Eabelaisov život bio posvema čist i neporočan. On bijaše dijete svoga doba: kao redovnik življaše dugo u samostanu medu neukim i za uživanjem pohlepnim redovnicima, a kao đak u hlontpellieru među razuzdanim školskim drugovima. U velike je općio s pukom, te se umio prilagoditi pučkim običajima. Nije se ustručavao boraviti u običnim krčmama (Cabaret de laCave Peinte) i tuj kao njegov Jean des Entommeurs pjevati : „Ajte amo, da pijemo! Ne bojte se, da će vina ponestati, kao na kanaanskom piru. Koliko ga otočimo, toliko ćemo ga pritočiti ; tako bačva ostaje neiscrpljiva ; imade živo vrelo i trajnu žilu“. No Eabelais bijaše velik prijatelj i revan promicatelj znanosti. Znatnim poznavanjem grčkog jezika bijaše već proslavio svoje ime ; jošte je razumio latinski, evrejski, talijanski, njemački, španjolski i arapski. Od časa, kad stupi u samostan Basmette, učaše neumorno, a da se uzmože sasvim primiti izučavanja prirodnih nauka, ostavi svoje tajničke mjesto u maillezaiskoga biskupa, te se (čovjek od 47 godina) dobre volje odreče bezbrižne službe, da kao übog đak u Montpellieru steče znanja valjana liječnika. Sveučilište bijaše ponosno s takova učenika. Njegovo djelo daje najbolju svjedodžbu o dubokoj mu učenosti i o njegovu svakovrsnu znanju ; ono dokazuje, da je pročitao vanredno mnoštvo spisa grčkih, rimskih i savremenih pisaca iz sviju zemalja. Prije njega, a možda ni poslije njega nije ni jedan Francuz pisao u svom materinjem jeziku slobodnije i popularnije, ah niti okretnije,