Topola

61

gađao, gdje je dobro, pa je to i rekao srčano, sa zanosom. A sada slijedimo Eabelaisa u njegovoj dvostrukoj ulozi; u ulozi kritičara i reformatora. Guli smo glavni sadržaj njegova epa. Pisac vodi po svijetu u čitavu nizu čudnih, pustolovina svoje dvije glavne osobe, Gargantuu i Pantagruela. To su neka vrsta orijaša, kojima n. pr. za dojenje treba sedamnaest tisuća, devet sto i trinaest krava, i koji nemaju manje od osamnaest brada. .. . čemu je Eabelais tako prekomjerno povećao svoje osobe? Ja vidim, da je tomu ponajviše uzrok u prevelikoj mjeri mašte, što no je tražio ogroman okvir, u koji će nabacati golemih lakrdija; a možda je to kao vragoljast satiričar za to učinio, da mu bude sve slobodno kazati bez kazni, pa je htio svoga čitaoca zavarati, a svoje pričanje prenijeti u umišljene "krajeve. Bilo što mu drago, nemojmo zaboraviti, da su Gargantua i Pantagruel gorostasi, pa ako nam u njihovu uzgoju pade u oči kakova pretjeranost, promislimo, da u gorostasa sve mora da bude gorostasno. Nemojmo se osvrtati na ludorije, što ih već s početka čitamo, kako se Gargantua rodio na lijevo uho, na opis njegovih povoja, na prve znakove njegova razbora, što ih daje svomu ocu Grandgousieru u poglavlju, kojemu je natpis tako dugačak, da ga ne možemo ni zapamtiti. Od treće do pete godine provodi svoje vrijeme poput seoske djece, „pijući, jedući i spavajući, jedući, spavajući i pijući, spavajući, pijući i jedući“. Eeći bi, da Eabelais, koji sve do svoje smrti nije prezreo ni jedno od ovog trojega, ne zamjera tomu epikureizmu najranijega djetinjstva. Gargantua će i onako doskora nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Gargantua je rođen, kao i sam Eabelais, u drugoj polovini petnaestoga stoljeća ; „tiskarska umjetnost još ne bijaše u porabi“. Počeše ga dakle uzgajati po školastičkim