Topola

62

metodama. Grandgousier diveći se njegovim sposobnostima povjeri ga velikomu sofističkomu doktoru, koji se zvao meštar Thubal Holofernes, a kasnije nekomu staromu kašljalu, meštru Jobelinu Bridéu. Gargantua ostaje više od dvadeset godina u njihovim rukama naučivši tako dobro knjige, iz kojih je učio, da ih je umio kazivati naizust, dapače i natraške. On radi sa svjema svojim silama, te sve vrijeme upotrebljava u nauk. Pa ipak „opazi njegov otac, da se nije time ni malo okoristio. A što je još gore, da je pače tim naukom postao glup, benav, pospan i lud“. Takov je po Eabelaisu uspjeh obuke školastičkih peđanata. Pod tom nerazumnom disciplinom, koja pamet preopterećuje neprobavnim znanjem, koja dug niz godina troši u to, da bez koristi uči suhoparne knjige, kakvih je srednji vijek silu božju iznio na vidjelo, duh gubi svaku samoradinost, svaku volju; mjesto da bude slobodnim, otupi ; izgubi se u tamnom labirintu silogističke dialektike ; on više ne zna ni misliti prirodno, ni govoriti otvoreno. S uspjesima tog nenaravnoga uzgoja, koji Gargantui cijelih „osamnaest godina i jedanaest mjeseci“ utuvljuje nauku de modis significandi, Eabelais ispoređuje učinke prirodnog uzgoja, što no ga zahtijeva iskustvo i djelatnost, koji uzgajanika obrazuje ne samo za teološke raspre, već za zbiljski život, za općenje sa svijetom; koji napokon umije obučavati i razvijati um, a da ipak ne uništava dražesti, prijatnosti i slobode duha. S mladim Gargantuom, koji je poblijedio nad knjigama i školastičkim komentarima, i koji nije u dvadeset godina ništa naučio, ispoređuje Eabelais mladoga Eudemona, koji se s pomoću novih metoda priličio, da lako izriče svoje misli, da pravilno misli, koji pred čovjeka dolazi ne drzovito, već sigurno, i ne više oborenih očiju, kako to profesori sred-