Topola

66

nalazi „velike vježbe“, osim mornara, koji se igraju na obali. Iz Bordeansa ide u Toulousu. Tuj se nauči vrlo dobro plesati, igrati se mačem objema rakama, kako je običaj među đacima rečenoga sveučilišta ; no tuj ne ostade dugo, jer je vidio, da svoje učitelje žive pale, kao suhe haringe. Premalo ljubazan spram Tulužana. Eabelais ne drži puno ni do montpelierskog sveučilišta, premda je tuj učio. Pantagruel je tuj najprije htio učiti medicinu, no promisli, .da je to odveć mrzak i melankoličan stalež i da liječnici smrde po klisterima kao -stari đavoli“. S tih se razloga Pantagruel okani liječničkih nauka, te se dade na pravoznanstvo. Pso je Ii mogao u Montpellieru učiti? A T e ozbiljno, polag Eabelaisa, jer u tom gradu bijahu pravoznanci veoma rijetki. Eadi toga putuje dalje u Valenciju. Angers i napokon u Bourges, gdje je jedino sveučilište, kojim je Pantagruel od prilike zadovoljan i gdje se „puno okoristio u pravničkom fakultetu“. Iza ovog se satiričnoga osvrta ne ćemo začuditi, što Eabelais ne će da mu uzgajanih polazi gimnazijska i sveučilišna predavanja i što ga je hoteći bolje istaknuti svoje namjere o reformi povjerio jednomu jedinomu učitelju i to onomu, kojega je sam izabrao. Ponokrat, kako vidjesmo, vodi Gargantua u Pariz, i tu se počinje pod njegovim ravnanjem uzgajanikov uzgoj. Kao pametan učitelj Ponokrat hoće da najprije znade dokle mu je učenik napredovao. On upotrebljava metodu, koju će kasnije Montaigne preporučiti. Ta metoda sastoji se u tom, „da s prvine pustimo, neka mlad duh pred nama kaše (à faire d’ abord trotter le jeune esprit devant soi)“, kako bismo time prosudili njegov prirodni napredak. Ponokrat dakle pušta, da Gargantua žive na svoj način, a tim su se još bolje otkrile mane školastičnoga uzgoja. Gargantua je lijenština, Gargantua je