Topola

68

Što nam na prvi mah udara u oči. to je golemi rad, što ga Ponokrat traži od svoga učenika. Gargantua se diže u četiri sata u jutru. Mnogi će naš savremenik bez sumnje primijetiti, da se taj uzgoj prerano počinje. Gotovo cijeli je dan ispunjen naukom. Zamjenjujući oštru stegu pređašnjih stoljeća liberalnijim metodama, Eabelais nije nipošto kanio uvesti u nauk mlitavost i nehaj. On nasuprot traži neprestan napor i golemu djelatnost. Tuj opažamo, da Rabelais jurve pripada modernomu vremenu, u kojem je rad postao zajedničkim zakonom, gdjeno različnim ljudima proglasuje, da smo se dužni koristiti svjema časovima života, da tako neumornom radljivošću potaknemo ljudske sposobnosti, da proizvodu sav plod, što ga sadržavaju u klici. Ponokrat zabavlja duh svoga učenika dapače i onda, kad se oblači. „Rok bi ga trli, pročitali bi mu glasno i jasno po koju stranicu iz božanskoga pisma“. No u isti čas, kad ravno ulazi na staze modernoga uzgoja i kad mjesto mlitava razmatranja traži intenzivnu djelatnost duha, Rabelais ne zabacuje ono, što bijaše dobro i bitno u uzgoju prošlosti. Ako je Gargantuin uzgoj bio radljiviji, učeniji, nije zato prestao biti religijskim, razborito i mudro religijskim. Prama Bogu „velikomu Stvoritelju svemira“ obraća Ponokrat prvu Gargantuinu misao. No Gargantuina religija nije stegnuta na neko nejasno, i da tako rečem, apstraktno štovanje božanstva, već nastoji, da se smiri proučavanjem Stvorčevih djela. Tek što ustanu, Gargantua i njegov učitelj promatraju nebo ; dive se nebeskomu svodu, te ga proučavaju bilježeći različne položaje zvijezda. U večer, prije nego li će se podati snu, opet će se baviti tim opažanjem. Nije li u nekom smislu jedna od najkrasnijih, najreligijoznijih molitava ovo umno i učeno promatranje uz-