Topola

69

gajanika. čiji se prvi i posljednji pogled, pred zoru i pod večer, diže prema božjemu djelu? Još je jedno obilježje novoga uzgoja u pomnji i brizi za higijenu. Rabelais nije zaboravio, da je bio liječnik tijela prije, nego li je bio liječnik duše. Ni najmanja potankost nije ispuštena, pa niti najogavnija. Njemu nije išlo u glavu, kako bi mogla znanost boraviti u prljavu tijelu, ter kako nečista i zanemarena vanjština nije prikladna za uzvišene misli. Gargantua dakle posvećuje nešto vremena da se počešlja, dapače da se parfumiše. a da mu ipak i dok se odijeva, ne prestaje duh raditi i ponavljati jučerašnju lekciju. Rabelais je nastojao, da nam pokaže sat za satom, kako je Gargantua upotrebio dan. Prije zajutarka najprije bi tri sata posvetio štivu. Koje mu je knjige učitelj davao u ruke? Premda nam Rabelais toga ne veli baš na tora mjestu, o tom ne smijemo sumnjati; to su knjige velikih pisaca svjetovne starine. Pročitajmo samo prekrasan list, što ga Gargantua piše Pantagruelu. Nitko nije s većim zanosom slavio preporod književnosti: „Ja ti nijesam imao toliko dobrih učitelja, kao što si ih ti imao. Vrijeme bijaše jošte tamno a puno tragova nesreća i nevolja pretrpljenih od Gota, koji su uništili bili svu dobru književnost. No po božjoj dobroti još za mene živa umjetnosti opet zasjaše svojim svjetlom i dostojanstvom.. . . Cijeli je svijet pun pametnih ljudi, veoma učenih učitelja, veoma bogatih knjižnica, te mi se čini, da ovako udobna nauka, kao što ga danas imade, nije bilo ni u Platonovo, ni u Oiceronovo, ni u Papinianovo doba. ...“ Grčki je jezik onaj, što ga Rabelais postavlja u prvi red ; grčki jezik, koji je srednji vijek zanemario, kojega Abelard nije nikada znao, i koji su teolozi, jamačno