Topola

93

digao u Budimu visoku školu, kamo je pozvao za učitelje učene muževe iz Italije i Njemačke. Njegovo vladanje zove se punim pravom zlatnim vij ekom Ugarske. Poslije - smrti JVlatijine izabraše u Ugarskoj za kralja J ag· e 1 ov i e a Vladislava, češkoga kralja, dok su u Hrvatskoj svi znatniji velikaši i plemići bili za nezakonitoga sina Matijina, kercega Ivana Korvin a, koji je po ocu naslijedio i dobio od njega ogromna imanja u Hrvatskoj. Budući pak da je mladi Ivan Korvin s početka neodlučan napokon i sam priznao Vladislava kraljem, to proglasiše Hrvati svojim kraljem Hapsburgovca Maksimilijana, cara njemačkoga, premda je u tom bio kralj Vladislav potvrdio Hrvatima sva prava i izdao posebnu kraljevsku diplomu. Poslije jednogodišnjega ratovanja dođe u tom između Vladislava i Maksimilijana do ugovora u Požunu godine 1191., koji su ugovor iduće godine primili ugarsko-hrvatski staleži. Vladislavu osta prijestol ugarsko-hrvatski, no po izumrću njegova roda da pripadne nasljedstvo u tim kraljevinama kući Hapsburškoj. Taj o s u o v n i u govor Trastrojabu Hapsburgovći novim ugovorima potvrđivati, da sebi tako osiguraju nasljedstvo u Hrvatskoj i Ugarskoj. Vladislav 11. (1192. —1516.). Glavni razlog, što su velikaši u Ugarskoj podigli na prijestol slaboga Vladislava, bijaše taj, ■da mogu kraljevstvom sami po svojoj volji vladati. Kralj je izgubio po malo svu vlast u državi, a o državnoj pomoći za odbijanje navala turskih nema ni govora. Hrvatska, u koju se Turci svaki dan zalijetabu, bijaše prepuštena sama sebi. God. 1493. provali opet Jakub, paša bosanski, u Kranjsku i Štajersku. Na povratku odluče ga Hrvati dočekati. Oko bana D erenčina sakupi se »sav cvijet« hrvatskoga plemstva s vojskom, koja je brojila oko 15.000 ljudi. Bojeći se Turci sile hrvatske ne spustiše se u ravnice, već krenuše zapadnim kršnim predjelom, da umaknu Hrvatima. No na udbinjskom polju nađoše se Turci pred hrvatskom vojskom. U užasnom boju, koji se je na to bio, potpadaše Hrvati jačoj sili turskoj. Sedam tisuća Hrvata pokri bojno polje, a šest tisuća između njih i sam ban Derenčin dođe u ruke Turcima, koji za tim Hrvatsku na daleko poharaše. »Na udbinjskom je polju bila propast kraljevstva hrvatskoga« piše savremeni pisac. Ivan Korvin, koji je već prije bio banom, posta sada iz-