Topola

139

do vremena Josipa 11. On raspravljaše o porezu i o daćama, koje nadziraše u Hrvatskoj ban, dok je ugarska dvorska kancelarija nadzirala daće pod banom stojećih slavonskih županija, koje su poput ugarskih veće daće davale. Ha sabor hrvatski dolažahu velikaši sve rjeđe (»more solito«), Hajznatnija promjena u ustavu hrvatskom nasta uređenjem županija po načinu ugarskih. Ha čelu im bijahu veliki župani imenovani od kralja. Oni pripadahu po svojoj časti u red velikaša kraljevstva. Poslove je županijske rukovodio podžupan kao prvi županijski činovnik. Činovnici županije mogli su biti samo plemići. Svake je treće godine bila restauracija ili obnova činovništva županijskoga. Veliki bi župan u to ime sazvao skupštinu i predložio za svaku službu trojicu, a skupština je klicanjem ili glasovanjem odlučila, koga hoće. Za sudstvo su bila obično četiri velika i četiri mala suca. Iznad njihova suda bio je županijski sud, od kojega se je prizivalo na banski stol. Županijske su skupštine bile velikeimale. U velikim su se obavljali osim izbora činovništva i upravni i sudbeni poslovi, a male su se sastajale samo u izvanrednim poslovima na jedan ili dva dana. Županije smatrahu Hrvati najtvrđim bedemom ustava, jer su se mogle sastajati po volji, ne pitajući dozvole u kralja, a mogle su kralju i pomoć uskratiti, ako su držale, da je što protiv probitaka zemlje. U to su ime nastale poslanice, koje je jedna županija drugoj pošiljala i preporučivala zajedničku snažnu obranu. Takove su poslanice učestale pod konac vlade Josipa Π., one su puno tomu pripomogle, da je napokon car opozvao sve svoje naredbe. Krajina je u tom vijeku postala, kao što smo vidjeli, posebnom pokrajinom. Jedina crkva obiju vjera vezaše donekle zajedno narod građanske i vojničke Hrvatske. Krajina je za Marije Terezije ovako razdijeljena: Generalat osječki ima regimente gradišku, brodsku i petrovaradinsku; generalat varaždinski križevačku i đurđevačku; generalat karlovački slunjsku, otočku, ogulinsku i ličku, a pod banom su dvije banske regimente. Ha čelu je svakoj regimenti pukovnik. Svaka regimenta ima 4 bataljuna, od kojih u vrijeme rata obično tri izlaze na bojno polje. Svaki uataljun ima u miru četiri, a u ratu šest kumpanija, od kojih broji svaka preko 200 ljudi. Sva Krajina davala je caru vojske oko 50 tisuća, a