Topola
141
po većim gradovima bilo i loža slobodnih zidara, koji su bili neprijatelji apsolutne vladavine i pozitivne vjere. Školama, kao što smo već spomenuli, položi osnov Marija Terezija novim zakonima za sve hapsburške zemlje. Pučke škole bile su pod okriljem svećenstva naročito župnika. One su imale svoje knjige štampane u Zagrebu i Varaždinu na kajkavskom narječju. Za gramatičke i humanističke nauke bila je velika gimnazija u Zagrebu, a mala u Osijeku, Eijeci, Požegi i Varaždinu. Osim toga, što su mnogi išli na više nauke u strani svijet, bijahu kod kuće u licejima bogoslovne škole, a za pravosudje u Zagrebu akademija, gdje su bila četiri učitelja za pravne nauke, a jedan za. filozofiju.
Leopold 11. (1790.—1792.), Josipa je naslijedio na carskom prijestolu i n hapsburškim zemljama mlađi mu brat L e o-p-o-ld U. ; do onda veliki vojvoda toskanski. Kako je bio Leopold miroljubive stojaše odmak umiriti Hrvatsku, Ugarsku i Nizozemsku i učiniti mir s Turcima. To mu je i pošlo za rukom za kratkoga dvogodišnjega vladanja. U Hrvatskoj nije baš Balaša ni dočekao sastanak staleža, hrvatskih, već je prije, bojeći se za život, pobjegao iz Zagreba. Mržnja na Nijemce rodi sada u Hrvatima prijateljstvoM--sr=- dačno bratimstvo kaTSadžarima^mmzajedničku obranu staroga nsteva. Plemići hrvatski, koji su za Marije Terezije i Josipa 11. izgubili svoje pravice, udružuju se sada s plemstvom ugarskim, da budu u zajednici što jači protiv samovolje bečkoga dvora. Oni se bore za slobodu Hrvatske i Ugarske, ali ne onako kako to čine suvremeni Francuzi za slobodu cijeloga naroda, već samo za slobodu plemstva, a seljak hrvatski i ugarski neka i dhljfUcami u verigama ropstva. Nemajući naše plemstvo za sobom naroda ter kipeći od mržnje na Nijemce, i bojeći se, da bi se vratila Josipova vremena, baca se bezuvjetno u naručaj možnomu plemstvu ugarskome. . Na ugarsko-hrvatskom saboru god. i— r 1791. žrtvova plemstvo hrvatsko dragovoljno najvišu državnu oblast postavivši bana pod ugarsko namjesništvo, čim razori bansku čast i vlast. Plemići se na tom saboru odrekoše ravnopravnosti