Topola
16
a brzi kao strijele, strašni sn svima svojim neprijateljima. Avari nijesu bili narod mnogobrojan, ali su sebi na brzo toliko Slovjenä pokorili, da su se smjeli hvaliti pred Grcima, da ik toliko ima, da bi mogli ispiti sve vode carstva, a da sebi niti žeđe ugasili ne bi. Savez između Avara i carstva prvi se put razbi, kada je kagan izdajnički zauzeo Sirmium (579.). Od toga vremena kroz dvadeset godina vodi carstvo krvave ratove protiv Slovjena i Avara. Koncem 6. stoljeća ne bijaše više nikakove vojske rimske na Dunavu, Dravi i Savi. Slovjeni koje kao saveznici, koje pak kao podanici avarski poplaviše svu zemlju do j aclranskoga mora. Vrijedni car Her akli j e našao je carstvo na rubu propasti (610.). On obnovi vlast carstva u Aziji i u Evropi. Videći veliku pogibao od Slovjena, koji su sada već sjedili na cijelome balkanskom poluotoku i prodirali u staru Heladu i u Pelopones, sveže se Heraklije sa Slovjenima protiv Avara. Tako Hrvati u višegodišnjem ratu s jugozapada, Slovenci i Česi sa zapada potisnuše Avare na ravnice današnje Ugarske, gdje se je avarska država održala jošte malo ne dva stoljeća (od g. 62'?. do 799.). Sada su Hrvati bili sami gospodari u onim zemljama, u kojima danas stanuju. Još u desetom stoljeću čuvala se je priča među Hrvatima, da su njihovi oci došli u Hirik iza karpatskih gora iz B i j e 1 e ili Velik e Hrvatske. 1 ). Jedan rod Hrvata, da se je odijelio od tamošnje svoje braće, te pošao na jug prema jadranskomu moru. Ove Hrvate vodilo je pet braće, kojima je imena zabilježio bizantski car Konstantin Porfirogenet. Bila si; to braća; Kl u kas, Lobelos, Kosentzes, Muhlo i Krobat os i dvije sestre TugaiVuga (Buga). Spominjući naši oci i »H rvat a« između braće kušali su tako kao i drugi narodi tumačiti svoje narodno ime od imena svoga pradjeda. Hz Hrvate kaže isti pisac i za braću njihovu Srbe, da su došli pod vodstvom dvaju braće i osvojili i posjeli zemlju do Hrvata. Hrvati i Srbi samo su dva plemena jednoga naroda, a
*) Dr. Fr. Sački: Biela Hrvatska i bijela Srbija (Ead jugosl. akad. LII. Zagreb. 1880.).