Topola

31

Osim toga jasnoga diplomatičkoga svjedočanstva od g. 892. ne pripovijeda nam povjesnica ništa više o tom posljednjem knezu dalmatinske Hrvatske.

2. Knezovi posavske Hrvatske. Poslije Ljudevita Posavskoga spominju se kao vladari posavske Hrvatske Ratimir, Mutimir i Braslav, koji je bio vjeran i odan saveznik Franaka. On je stupio u taj savez (884.) na sastanku u Kenigshitenu predavši se za vazala caru Karlu 111., samo da se osigura od navala susjednih slovjenskih knezova a naročito Svatopluka. Kada je poslije Arnulf zasjeo na njemačko prijestolje i zaratio se sa Svatoplukom, bio mu je Braslav saveznik, te je i on sudjelovao u ratu na Veliku Moravsku, u koji je Arnulf prizvao i Madžare (892.). Ovi su u to vrijeme stanovali po prostranim stepama i između rijeke Dnjepra i ušća rijeke Dunava, pa su se rado odazvali pozivu cara Arnulfa. Ali čim su se Madžari počeli ugnježđivati na Potisju i Podunavlju, na istim poljanama, gdje SDi nekada sjedili Huni i Avari, rastjerali su Slovjene na sve strane. Sada je primao Braslav mnogo naroda u svoju zemlju, koja od toga doba dolazi sve više pod imenom Slovinskezemlje ili Slavonije. Braslavljeva vlast sezala je i preko Drave.

f) Hrvatski kraljevi. Koncem 9. stoljeća cvalo je među jadranskim i crnim morem pa među baltičkim i egejskim morem u neprekidnom nizu nekoliko krasnih država slovjenskih. Prva je i najznatnija bila država Moravska, na jugozapadu Hrvatska, na jugu Bugarska, na sjevero-zapadu Češka, na sjevero-istoku Poljska, a na sjeveru od crnoga mora u nepreglednim poljanama Rusija. Carstvo istočno bilo je samo kao mali ostatak između crnog i egejskog mora, svaki čas potresano od Rusa i Bugara. U taj čas, kada su te slovjenske države počele cvjetati, provalile u Podunavlje Madžari na svojim brzim konjima, te se utisnuše poput klina među sjeverne i južne Slovjene, prijeeeći kroz stoljeća svako zbliženje slovjenskih plemena.