Topola

57

(1180.) , 1 ) I kralj Bela svoga najstarijega sina Mirka okrnni za kralja hrvatskoga i postavi ga Hrvatima za vladara. Mirko (1196. —1204.) naslijedi zatim oca i bude okrunjen za kralja ugarskoga. Brata Andriju metne Hrvatima za vojvodu i bana, ali ga nije okrunio, da vlada kao kralj u Hrvatskoj. Iz toga se je takmenja između braće rodilo toliko nemira, da ispunjuju cijelo vladanje Mirkovo. Papa Inocent IH. kušao je posredovati između braće i nastojao ih nagovoriti na križarsku vojnu, kako je bio već nagovorio mnoge odlične knezove i vitezove zapadne Evrope. Vrijeme toga razdora upotrebe Mlečani i sakupljene križare, pod pogodbu da ih prevezu u svetu zemlju, dovedu najprije pod grad Zadar i osvoje ga (1202.), a zatim s istim križarima osvoje Carigrad i osnuju tako zvano latinsko carstvo. Mlečani postaše tom zgodom gospodari četvrtomu dijelu istočnoga carstva, a iz Zadra zapovijedahu te pritiskivahu i druge hrvatske gradove. K tomu se podigoše sada dvije jake države na balkanskome poluotoku (Srbija i Bugarska), dosta neprilične Ugarskoj i Hrvatskoj. Sve se je to dogodilo, dok se je Andrija borio sa starijim bratom Mirkom, da ga prizna kraljem i samostalnim vladarom u Hrvatskoj. Mirko pače okruni za kralja hrvatskoga svoga trogodišnjega sina Vladislava, a Andriju nadvlada i baci u tamnicu (Kneginec, grad kraj Varaždina). Pred smrt Mirkovu pomire se braća i Andrija bude najprije skrbnikom djetetu Vladislavu (1205.), koji za malo mjeseci umrije. Tako dođe napokon na vladu Andrija I. (H.) (1205. —1235.). Nestašan i lakouman dao se je vladati od svoje žene Gartrude, Njemice, kćeri vojvode Meranskoga i braće njezine, kojima je rasipao časti i imanja u Ugarskoj i Hrvatskoj u tolikoj mjeri, da su napokon skovali velmože urotu i übili prokšenu i rasipnu kraljicu (1214.). Andrija je u to vrijeme ratovao sretno u Galiciji, te mu se pače mlađi sin u Krakovu okrunio kraljem (1215.) ; ali za kratko vrijeme morao mu je sin bježati iz novostečene kraljevine. Od toga

1 ) Vjek. Klaić: Povijest Bosne do propasti kraljevstva. Zagreb, 1882.