Topola

58

vremena pominju ugarsko-hrvatski kraljevi n svojem naslovu i kraljevinu Galiciju. Iza mnogih neprilika i patnja odluči napokon Andrija, da će ovršiti zavjet oca svoga i poći u križarsku vojnu. U Ugarskoj odredi, da za vrijeme njegova izbivanja vlada nadbiskup ostrogonski Ivan, a u Hrvatskoj prior templara i ban Poncije de Cruce. Da bi smogao za tu svoju vojnu novaca, porobi kralj crkve i oltare i rasu kraljevska i državna dobra. Mlečanima proda za vječna vremena grad Zadar, kllečani kao i svi primorski gradovi dadoše mu brodovlje na put u istok. Pojedini velikaši hrvatski (na čelu im Stjepan Babonić) išli su u istok na vlastitim brodovima zajedno sa svojim četama. Ka putu združi se Andrija s vojvodom Leopoldom austrijskim. Zajedno prodru do Ptolemaide. Andrija se vrati već za nekoliko mjeseci kući, uzevši naslov kralja jeruzolimskoga (1318.). Sada je istom kralj nesmiljeno rasipavao državna dobra. Ped templarski posta silnim darovnicama kraljevskim najmožnijim gospodarom u Hrvatskoj. Svojoj drugoj ženi J o 1 an t i doznači dohotke banata slavonskoga. Sebe i državu dade u ruke bezdušnim novčarima, koji su na kraljevske dohotke za nekoliko godina unaprijed imali pravo, jer su toliko kralju predujmili novaca. Na sve to diže se njegov najstariji sin mladi kralj hrvatski Bela. Andrija se uteče pod okrilje crkve, ali svejedno prisili ga B e 1 a s plemstvom, da je izdao tako zvanu zlatnu bulu god. 1322. Zlatna bula ima u svem 31. točku. Znamenitije su: ona, po kojoj se ne smije zatvoriti plemić, dok nije redovito osuđen; tuđinci ne mogu dobiti ni časti ni službe bez dozvole cijeloga kraljevstva; nadalje osim 4 državna dostojanstvenika: palatina, bana, dvorskoga župana kraljevoga i kraljičinoga ne smije nitko dvije časti obnašati; zatim je po zlatnoj buli Bela, mladi kralj i vojvoda hrvatski, postavljen u sudu ravnopravan kralju, tako da od njegova suda nema priziva na kralja. Napokon glasi posljednja točka zlatne bule, da je slobodno svakomu velikašu napose ili svim zajedno ustati protiv kralja, ako bi kršio taj zakon i slobode plemstva (facultas resistendi et contradicendi) . Bela je vladao u Hrvatskoj posve samosvojno. Desna mu ruka bijaše Stjepan 11., biskup zagrebački, graditelj veličanstvene stolne crkve, osnovatelj kaptola i gojitelj pro-