Topola

(odobravajući i ne odobravajući), omnes acclamarunt; f ei acclamatum est; s dva aocus. alqm servatorem liberatoremque, zvati koga spasiteljem i izbaviteljem. Liv.; reus ostendebatur-: si nocentem acclamaverant, trucidabatur, ako bi dovikivali: kriv je ! Tao. acclaro, (ade.) 1. (zastar.) razjasniti, jasno pokazati, samo u staroj augursitoj formuli: Juppiter pater, uti tu signa nobis adelarassis (= adclaraveris) inter eos fines, quos feci, lAv. acclinis, e, adj. [ad i clino, xUvio] naslonjen, na što ili o što s dat. * corpusque levabat arboris acclinis trunco; -J- parieti, * acclinia malo colla; tp. sklon na što, odan čemu: cum acclinis falsis animus meliora recusat, Hor. acclino, etc. 1. [ad i clino, ziiVo/j, ndslanj ati, nasloniti, na ili o sto ili koga, * se in alqm; castra tumulo, lAv.; tp. se acclinare, priginjati, pridružiti se, haud gravate se ad causam senatus, Liv. acclivis, e, i. * acclivus, adj. [ad i clivus] uzbrdit, uzbrdan ( sr. declivis), pars viae; aditus leniter acclivis; locus paulatim ab imo acclivis; placide acclives colles; * trames, acclivitas, atis,/. [acclivis] (rijetko) uzbrdica; Caes., b. O. 2, 18, 2* acclivus, gl. acclivis. Aeco, onis, m., Akon, senonski poglavica, koji se protiv Rimljana digao, Caes. accola, ae, m. [ad i colo], koji uz koga ili do koga stanuje, susjed, ejus loci; accolae Cereris, hramu Cererinu; Volturni Verg. habere accolas Gallos; fluvii accolae, pritoci, Tao. accolo, (adc.) 8. ui, intranz. stanovati uza što, do čega, blizu čega, s acous.: locum; viam; Macedoniam ; * Nilum; * nives Haemi; -j- Rhenum; f Pontum. accommodate, adv. s komp. i sup. [accommodatus] pri mj er eno, prikladno, prilično; prema, ad naturam accommodatissime vivere. ■ accommodatio, onis,/. [accommodo] 1) ud e šaranje, prilago div anje, elocutio est idoneorum verborum et sententiarum ad inventionem j accomodatio. 2) ugodljivosi, magistratuum, Oie. Verr. 3, 82, 189. accommodatus, [partio, od accomodo] kao adj. 1 s komp. i sup. uđeš en prema čemu, prikladan, primjeren, priličan, shodan, s (sr. aptus, idoneus) s praep. ad; oratio accommodata ad persuadendum; puppes ad magnitudinem fluctuum tempestatemque accommo- a datae; locus ad inflammandos calamitosorum animos; minime sum ad te consolandum accommodatus; s dat.: tempora demetendis frugibus aut percipiendis accommodata; reliqua illis (navibus) essent aptiora et accommodatiora; exemplum temporibus suis accommodatissimum; lex alcui accommodata atque utilis.

i- accommodo, (ade.) 1. staviti ili metnuti na,., n coronam sibi ad caput; corpori vestem; ca- lanthlcam capiti; insignia. 2. tp. a) udesiti, ur av niti, ugoditi, priličiti što čemu,. 0 meum consilium accommodabo potissimum ads tuum; rationes suas ad casum; jusjurandum 3 suum ad alejs testimonium; sumptus ad merce•’ des; testes ad crimen; s dat: oratio multitudmis est auribus accommodanda; spraep. in: '■ quod exordium in plures causas potest accom, modare. Cesto dolazi i se accommodare po- dati se, prilagoditi se, priljubiti se' ) čemu, vladati se prema čemu, se ad aures 1 teretes Atticorum; ad alejs arbitrium et nutum totum se fingere et accommodare; se ad rem , publicam et magnas res gerendas; apsol., po- ; pustljivo postupati s kim, peto, ut ei de r habitatione accommodes, da mu kroz prste . pogledaš s obzirom na itd. b) pri davati, pripisivati što komu, f effigiem quam vulgo diis artifices accommodarunt; j Cicero accom- modavit Miloni verba; o) f upotrijebiti.što ■ na što, curam, operam alcui rei; upuštati' se, upustiti se u što, se ili animum alcui rei. " * accommodus, adj. [ad i commodus] prikladan za što, fraudi. acconggro, (adc.) 3, prino siti, dona alcui ,jed/n. ' Plaut. Truo. 1,2, 17, (115). accredo, (adc.) 3., didi, vj er ovati, povjerovati, alqd, Plaut.; alcui, Hor.; apsol. vix; non, Nep. accresco, (adc.) crevi, cretum, 3. 1) f prirastati, prirasti, kao prirast k čemu doći, veteribus negotiis nova; uopće pridjeti, accrescere jussit nomen trimetris iambeis, Hor. 2) narasti, rasti, rastući se množiti, patiti se, flumen subito accrevit ; dolores; dictis factisque vana fides; -J- pectori usque accreverat caespes. accretio, onis,/. [accresco] prirastanje, rast enj e, luminis mjesečine, jedu. Cio. Tuso. 1, 23, 68. Acctla. ae,/. A/cun, grad u Apuliji, odatle valjda Acouaeus, adj. AJmanski,iz Akue, Vibius Aecuaeus, Liv. acciibatio, onis, f [accubare] (sumnjivo i kasno) ' ležanje. accubitio, onis,/ [accumbo], lijeganje, accu- . bitio epularis amicorum, lijeganje k objedu ili za stol s prijateljima (sjedanje za stol). accubo, (adc.) 1. ležati uz ili do koga, uza što ili do čega, * furiarum maxima juxta accubat; * cadus vini nunc Sulpiciis accubat horreis; theatrum Tarpejo monti accubans. Napose a) ; za stolom ležati, accuba, lezi (za stol k objedu), Plaut. regie, Plaut., epistula eum accubanti in convivio esset data; apud alqm; infra alqm; b) ležati s kim, Plaut. Suet.

acclaro—accubo