Topola

accumbo, cubui, cubitum, 8. [ad i cumbo, što nije u porobi, već cubo] leći, lijegali, cum alqo, Plaut.; iu via .Plaut; iu acta cum suls, Nep. Osobito a) leći za stol (sr. accubo), ire accubitum, ići k objedu, ići jesti Plaut.; ut in convivio virorum accumberent mulieres; ut in epulo. Alii cmn toga pulla accumberes; apud, supra, infra alqm; eodem lecto; * epulis divum (Rimljani nijesu kod objeda sjedili, nego su ležali za stolom na sofama (lectus) tako, da su s lijevom stranom legli sofama na blazine, a desnom su rukom uzimali jela sa stola, b) leći s kim, alqm. Plaut.; alcui, Tib. Prop. accumulate, adv. [accumulatus] »rpimice«, ali samo tp. obilno, munus accumulatissime largiti. Oie. accumulator, oris, m. [accumulo] zgrtao, opum, jedn. Tao. ann. 8, 30. accumulo, (ade.) 1. g omilati, prikuplj at i, grlati, čega ima već mnogo, auget, addit, accumulat pecuniam. Frenes, a) * množiti, gomilati, caedem caedi; curas, b) obasipati, ob asu ti koga čim, alqm donis; i zob ii a dati, alienas res. Liv.; * alcui summum honorem. accurate, adv. s komp. i sup. [accuratus] po mnjivo, tačno, brižljivo, accipere alqm, Sali.; alqd, agere. Cio.; accuratius aedificare, Caes.; accuratissime tutari, Cio. accuratio, onls,/. [accuro] brižljivo postupanje, pomnjivo nastojanje, pomnja, in inveniendis rebus, jedn. Cio. Brut. 67, 238. accuratus, [partio, od accuro] kao adj. s komp. i sup. pomnjivo učinjen, tačan, kako valja, (samo pas. i o stvarma; sr. diligens), oratio; sermo; accuratius dicendi genus; accuratissimae literae; diligentia; malitia, Plaut. accuro, (adc.) 1. (ponajv. pretkl.) pomnjivo nastojati oko čega, tačno obavljati što, melius accurantur, quae consilio geruntur; prandium, Plaut.; hospitem, pošteno podvoriti. Plaut.; s ut, Plaut. accurro, (adc.) curri {rjeđe accucurri), cursum, 3. dotrčati, dotrkati, dopadati, dopasti; dobježati, aps. Lepta me rogat, ut accurram; 7 fiui propere accurrit; i pasivno 7 accurritur ab universis; s oznakom kamo i za sto, nos accurremus ad te; Romam; in Tusculanum; auxilio suis; 7 in auxilium; ad laudem; 7 ad honores rei. f accursus, us, m. [accurro] dotrkivanj e, stjecanje, strka, populi; provinciarum, accusabilis, e, adj. [accuso], tužim, za što se može tužiti; turpitudo, što može biti predmet tužbe. accusatio, onis, /. [accuso] 1) optužba, sudbena tužba ponajviše poradi zločinstva, (sr. actio) accusationem dare ili condere podijeliti

pravo tužiti, o pretoru; accusationem comparare et constituere, tužbu uputiti i dokazima poduprijeti; -J- accusationem conflare, adornare; accusationem intendere; -}- accusationem abolere, -j- omittere; accusatione desistere, odustati odtužbe; uopće okr ivljivanj e, sdpirdnje; 2) meton. a) pismo, kojim se tuži, optužnica, inače libellus accusationis, subscribere accusationi, potpisom tužbu podupirati ; potpisati tužbu, Liv. b) pisan tužbeni govor, accusationis libri septem. accusator, oris, ni. [accuso] tužitelj; par ac, priča; a i krivitelj, ita ille imprudens ipse suus fuit accusator, -{- accusatores multos esse in civitate utile est, obično radi zločinstva (sr. actor, petitor); za careva o davač, o davalac, sok. accusatorie, adv. [accusatorius] na tužiteljsku,' tužitelj ski, dicere alqd; agere cum alqo. accusatorius, adj. [accusator] tužitelj ski, jus et mos, artificium, animus; spiritus, vox. accusatrix. Icis,/! [accuso] tužiteljica, Plin. ep. 2) kriviteljica, Plaut. Asm. 3,1, 10. accuso, etc. [ad i causa] 1) pred sudom obično u kriminalnim stvarma tužiti, na sud pozvati koga radi čega (da zadobije pravo i isposluje kaznu; sr. incuso, arguo), obično alqm. s gen. krivnje: Miltiades accusatus est proditionis; ante actarum rerum; ambitus;capitis; s praep. de: pecuniis repetundis; de veneficiis; s praep. inter sicarios; s praep. propter: propter injurias. Oenitiv krivnje dolazi često s ablativom crimine i nomine: invidiae crimine; avaritiae nomine; kadšto samo s abi. crimine, s drugim dodatkom ; accusatus hoc crimine; Pario crimine; lege, ex lege, na temelju zakona; po zakonu; s quod i conj. Nep. s aco. i inf. Tao. i apsol 2) uopće tužiti se na kogailinašto, koriti, karati koga, alqm; Pompejum jam liberius accusare et monere non desistemus; alqm graviter; alqm de alqa re; non committam, ut me accusare de epistularum neglegentia possis; alqm in alqa re; atque in ea re per L. Caecilium Sulla accusatur, in qua est uterque laudandus; alqd; desperationem, inertiam alcjs; avaritiam, perfidiam que alcjs; naturae infirmitatem ; neglegentiam consulum; quid me accusas, ne quid accusandus sis, Com.; s quod i cui'. Ace, es, f. ['Axt)\ Aka, grad fenički, poslije Ptolemais i Eka, sada St. Jean d’ A ere, Nep. 1. Acer, 6ris, n. javor, Ov. 2. acer, cris, ere, adj. s komp. acrior, sup. acerrimus [ac-er = os-t-ar; sr. acutus] 1) oštar, oštrljast, zašiljen, bridak, hastas gerunt ferro ita acri, etc. Tao.; stimuli, Verg.; Sto

accumbo—acer