Topola
acerra, a e./, tamj anj ac a; kutija za tamjan, Verg. Ov. Hor. Acerrae, arum,/. \jAxfnoad\ Acera, grad u Kampaniji na potoku Klaniju, koji ga je često poplavljivao, razoren za punskih ratova i poslije opet sagrađen; odatle Aeerrani, orum, m., Acerani, stanovnici acerski, Liv. acervalis, e, adj. [acervns] gomilat, prijevod grčke riječi: au>oihr,g, zlo oj, sr. sorites, acerratim, ddv. [acervns] -j- rpimice, zbijeno, tp. kratko i jedro, reliqua dicere; multa frequentans. acervo, etc. 1. [acervus] gomilati, nagomilati, acervatos cumulos hominum urebant, Liv., tp. in acervatarum legum cumulo, Liv. acervas, i, m. 1) gomila, rpa, kup; zboj (t. j. mnogo skupa napisanih jednakih stvari; sr. cumulus, strues) tritici; * fanis; * scutorum; corporum, mrtvaca; civium - * stragis; * caedis = caesorum; * aeris et auri; * caecus acervus, o kaosu; uopće velika množina čega, facinorum; -}- officiorum negotiorumque; osob. novaca, bogatstva itd. pecuniae; magnus, ingentes, Hor. 2) sorites. * acesco, 3. [aceo] kisnuti, ukisnuti, prokisnuti. Acesta, ae, i Aceste, es,/. ['Axiairf\ Acesta, grad na Siciliji, prije Egesta, poslije Segesta, odatle Acestenses, ium, m. Ac e st ani. Acestes, ae, rn. ['Axianjg] Acest, kralj sioilski, sin boga Krimisa i trojanske Egeste, on je osnovao grad Egestu, sr. Acesta, acetum,!,«, [aceo] ocat, kvasina, sirce, tp. ujedljiva dosjetka, Italo perfusus aceto, Hor. Achaei, orum, m. [A/aioC\ 1) Aheji, Ahejoi, jedno od glavnih plemena grčkoga naroda, komu je ime od Ahaja, sina Ksutova i brata donova, stanujući s početka u Tesaliji, poslije uselivši se u sjeverno primorje petoponesko, u Ahaju, a posto Rimljani učine Ahaju svojom pokrajinom, znači riječ A chaei stanovnike ote provincije i po tome je Achaei toliko, koliko praćari ahejski. 2) podmljali grčki naseljenici na Fontu Euksinu. 3) Achaeorum pontus, luka i pristanište na Fontu Euksinu. Odatle Achaeus, adj. ['A/iu6g\ a h ej s k i. Achata i Achaja, ae, / \jA%aCa] A haj a ili Ahajska rnzliČna po vremenu a) po Homerovu primjeru = sva G r č k a, Ov.; b) sjeverozapadno primorje petoponesko, Cio.; o) iza god. 146. pr. Is. ime grčkoj pokrajini, koju su Rimljani osvojili i svojom provincijom učinili, a obuhvatala je kopno heladsko i Peloponez, te se doticala provincije Macedonije, Cio. * Achaias, adis./. \'A/iuuq\ A hajka ili Orkinja, 0> Achaicus, adj. [’A/dix.6g] ahajski a) u pjesniku = grčki, castra ; ignis; dextera, b)
što se tiče rimske provincije Ahaje, concilium ; negotium; homines, ljudi koji putuju u Grčku. Achais, idis ili idos, /. 1) supst. Ahajska (zemlja), Grčka, Ov.; 2) adj. ahajski ili grčki, urbes, Ov. Achaius, adj. \)Axiu6g\ ahajski, grčki, Ov. Achaemenes, iš, m. Ahemen, praotac staroperzijanskih kraljeva, djed Otrov i početnik koljena Ahemenovićd, Horodatle Achaemenius, adj. ahemenski, perzij anski, costum, Hor.; urbes, Ov. * Achaemenides, ae, m. Ahemeniđ, ime Ulisovu drugu, kojega je u oiklopskoj špilji ostavljenoga primio * Eneja, Ov. Achaeus, i, m. ime vlastito Ah ej ili 1) sin Ksutov, brat lonov, praotac ahejski, sr. Achaei. 2) jedan kralj lidijanski, Ov. 3) jedan grčki dramatik, vrsnik Euripidov, Ov. Acharnae, arum,/. \)A%aQvut] Aharna, mjesto u Atioi, odatle Acharnanus, adj. aharnan ski, civis, Nep. Acharrae, arom, f. Ahara, grad u Tesaliji, Liv. Achates, ae, m. Ah at, najvjerniji drug i prijatelj Enejin, Verg. Ov. Achelous, i, m. [A/ghhog] današnji Aspropotamos, Aheloj, najveća rijeka u Grčkoj među Etolijom i Akarnanijom, štovali su je osobito kao božanstvo; odatle Acheloias, adis, i * Achelois, idis,/ [AxtlwCg] kći Ahelojeva Ov. u plur. = Sirene, Ov. Acheloius, adj. [A%eU6’Cog\ Ahelojev ili aheloj ski, pocula == voda, Verg. Calirrhoe, Ov. Acheron, (-uns) ontis, m. Aheront, 1) rijeka u Epiru, današnja Gurla, teče kroz jezero aherontsko i izlijeva se u Jonsko more tesprotijskim zalivom. Liv. 2) rijeka u zemlji brutijskoj, Liv. 3) rijeka u podzemlju, travectio Acherontis, Oie.; undae Acherontis, Verg.; oznaka podzemlja ili ada: Acheronta movebo, Verg.; perrupit Acheronta, Hor.; odatle Acherontia, ae, /. gradić u Apatiji na granici Kalabrije, Hor. Achßros = Acheron. Acheruns, tis, m. rijetko f. Acherunte, starinski oblik za Acheron, podzemlje, mittere akpn ad Acheruntem = übiti koga; abire ad Acheruntem = umrijeti, Plaut.; Acheruntis pabulum, hrana paklu, o rđavu čovjeku; Acheruntis ostium , o mjestu, gdje smrdi; Acheruns ulmorum, o ropskim leđima, gdje šiblje reghi pogiba, t. j. iskida se, Ptaut:; ah Acherunte redimere, Nep.; advenio Acherunte, Oie. Odatle Acherunticus, adj. aheruntski, senex, koji je blizu smrti, Plaut.; Acherusius, adj. \)A%.eQouawg ] aheruntski, aheronatski, aqua, Liv. Achillas, ae, m. Ahila, zapovjednik Ptolemejev, jednu od onih, koji su Pompeja übili, Caes.
19
acerra—AchiUas