Topola

adferre ad rem; esse maximo ad victoidjumento; alicui magno adjumento esse; liqua re. io, onis./. [adjungo] 1) upr. „privezi•“ samo trop. sveza: si liaec non sunt, potest esse hominis ad hominem adjunchmi vel voluntatis odanost; kao retorska = etc. protezanje ircata na više misli, pripoj. 2) dodae, virtutis, verborum. Odatle retorski t. t. avak, kojim se ukida apsolutnost reče• 'e, s teg a. tor, oris, m. [adjungo] pridavao, ille oris Gallia e, podrugljivo o Pompeju, koji o, da se Galija Cezaru podijeli. tus, [part. prf. pas. od adjungo] kao adj. - p. upr. privezan, 1) bližnji, susjedni, ; 2) trop. osobito a) adjunctum, i, n. 'ina, vlastitost; adjunctum pietatis; - . ter in adjunctis aevoque morabimur aptis a, što j e svakoj dobi života vlastito, Hor.; ■o retorski i logični t. t. adjunctum negotio, ■) j s s čim pobliže svezano te se odanle može stvari samoj ili za stvar samu zaključivati, . nota, onim, n. sporedne prilike. go, junxi, junctum, 3. 1) privezati za, .•miti, pripajati, pripojiti, * tauros o ; * mures pio stello upr eoi; * equi adi; * vitem ulmis privezati. 2) preneseno, ostorom i vremenom,privezati,primači što; svezati: parietem ad parietem com;m; accessionem; aedibus; adjunctum esse i rei doticati se, biti tik do čega, močim, držati se čega, adjunctus fundus; im anni tempus hiemi adjunctum est; hoaetati duo adjuncti C. Fannii fuerunt; o di, pridati, pridružiti, Samnitium exim; u prilici, juris scientiam eloquentiae uam ancillulam pedisequamque; loca proae; navem ad reliquas; legionem legioni. - ipose a) u govoru dodati, primetnuti verba ad nomen adjuncta, epiteti; simili. les adjungens primjere dodavajuči : rebus sentibus adjungere atque annectere futuquod cum dicerem, illud adjunxi, me etc. s de virtutibus vitaque satis erit dictum, oc unum adjunxero, quod etc. Nep. his ixit, Hylan nautae quo fonte relictum i assent. Verg. /3) politično privaliti, priviti k čemu: totam ad imperium populi ani Ciliciam; Attalensium atque Olympeni agros populo Romano P. Servilii vicadjunxit; urbes imperio suo, Sali.; vecta. y) savezom, prijateljstvom, dobrotom i •im čim svezati, pridružiti, pridobiti, urbes ad amicitiam; urbem in societatem; cosas nationes alicui; aliquem sibi socium; iern sibi amicum; aliquem sibi societate;

uxorem sibi; adjuncto aliquo spojen s kim, pridobivši koga ; se alicui rei, ad aliquid; se comitem fugae alicujus; se ad causam alicujus; se alicui. d) što komu ili čemu pribaviti, dobaviti, podij eliti, fidem visis; honorem populi Romani rebus; sibi auxilium; benevolentiam sibi lenitate audiendi, t) upraviti što na što: crimen et suspitionem potius ad praedam, . quam ad egestatem potvoru i sumnju upraviti više na onoga, u koga ima što plijeniti, nego u koga je siromaštvo; animum ad aliquod studium Ter. f) komu ulogu kakovu dati, aliquem ad suos sermones; ei dialogo adjunctum esse tertium imati treću ulogu. ad-juro, etc. 1. 1) (rijetko) zakletvi još nešto dodati, censui dicturos esse, ut praeter commune omnium civium jusjurandum haec adjurarent, Liv. 2) zakletvom potvrditi ili obećati, kleti se, uzeti, uzimati na dušu: aliquid; s acc. c. inf.: adjuras, id te invito me non esse facturum. Ovako s dodatkom boga, kojim se tko kune, u aoo. s praep. per, kleti se kim: per deos Ter.; per tibi nunc Liberum adjuro, me tibi verba referre, 0.V.; ili s ace. bez per po grčki: adjuro Stygii caput implacabile fontis Verg. adjutabilis, e, adj. pomoćni operam adjutabilem dare, Plaut. adjuto, etc. 1. [frequent. od adjuvo] pomagati, pomoći, aliquem aliquid koga u čem; eis onera adjuta; aliquem. Coni. adjutor, oris, m. [adjuvo] pomoćnik, pomagač, mihi venit adjutor; hoc adjutore; s gen.: ille absentis in omnibus adjutor Bruti; victoxlae populi Romani; često s oznakom kako tko što pomaže s praep. ad, in, contra: ut adjutores essent ad injuriam; in quo adjutores stoicos optimos habemus; his adjutor contra patriam inventus est nemo. Napose a) igrač, pomagač, Phaedr. b) osobito, koji je u državnim ili vojnič/oim poslovima, kao pomoćnik komu pridijeljen, pristav, pobočnik, uopće pomoćnik: quos tibi comites et adjutores negotiorum publicorum dedit ipsa natura; Manlius in Hispaniam citeriorem adjutor consuli datur, Nep.; ovako s dat.: adjutores triumviris, Liv.; f prijatelj i ministar carev. adjutrix, icis, f. [adjuvo] pomoćnica, pomagačiaa, regina adjutrice; adjutrix vitiorum, scelerum, consiliorum alicujus; legem adjutricem adhibere in aliqua re, Ter. Napose zvala se legio adjutrix prva i druga legija skupljena od pomorskih vojnika (classiarii ili classici) samo za pomoć, Tao. ad-juro, juvi, jiitum, {.pomagati, pomoći, pomagati koga ili komu (u čem, što obavi; sr. auxilior, subvenio), aliquonw^mj&e^

adjunctio—adjuvo