Topola

uon modo fortuna adjuvat, sed multo magis ratio; sua sponte eos adjutum profectus, Nep.; si nos fortuna rei publicae adjuverit; apsolutno : tyrannus Aetolos adjuturos pronuntiat; aliquem aliqua re: aliquem auxiliis et copiis quibus rebus indiguerunt Nep.; quidquam me consilio; aliquem ad ili in aliquam rem; ad bellum; ad percipiendam colendam que virtutem; aliquem de aliqua re: neque de monumentis meis ab iis adjutus es; sa ut pomoći tomu da Ud; sa * ne; također 'moralno = ohrabriti: clamore militem. Također aliquam rem, podupirati, unapređivati, u prilog biti sto komu, gojiti što, maerorem orationis lacrimis suis; rem proclinatam, multum eorum opinionem adjuvabat, quod etc. to što itd.; ignem; * ignes (Ijuvenu vatru); f ictum hostis; f preces alicujus; cogitatio ipsis noctis tenebris adjuvatur; apsolutno: pomagati, biti od koristi, adjuvat hoc quoque i to pomaže, i to je od i to biva zauhar; non multum; multum ad rem; kao filoz. t. t. causae adjuvantes posredni. adi, v. ali. etc. ad-m3turo, etc. 1. dozrijevati, učiniti, da što prije dozri, samo trop. uskoriti što: horum discessu admaturari seditionem civitatis existimabat. ad-metior, mensum, sum, 4. depon. odmjeriti komu što frementum exercitui, militi, -J- frumentum vilissimo pretio. Admetus, i, m. [VASVr/rof], Admet, a) kralj ferski (Pheraeorum) u Tesaliji, muž Alcestin, Ov. b) kralj moloski (Molossorum), Nep. ad-mlgro, etc. 1. doseliti se, si ad paupertatem admigrant infamiae, Plaut. adminiculor, etc. 1. depon. [adminiculum] poduprijeti što, vitem lozu pritoci. admlntcfilum, i, n. [ad 1 manus] 1) t. t. sve, o Sto se loza, grah i druge ovake biljke p riti ču, kolac, pritka, trklja, vites sic claviculis adminicula tamquam manibus apprehendunt; sve, • o što se može uprijeti, pddupdranj, podupirač; potpora; također o nckama i kolje- • nima, kad se o njih upiremo: ut šeu manibus in adsurgendo seu genu se adjuvissent, ipsis adminiculis prolapsis iterum corruerunt. Liv. 2) trop. a) pomagalo, b) pomoć, potpora, natura sernper ad aliquod tamquam adminiculum adnititur; id adminiculum senectuti meae erit; quo primum adminiculo erecta erat urbs, eodem stetit. ad-mlnister, tri, m. 1) radnik, suradnik, sluga, službenik, administris ad ea sacra Druldlbus utuntur; omnium consiliorum. 2) uopće svaki pomagač, ortak osobito u zlu smislu, Timarchides erat administer istius * (Venis) cupiditatum; C. Manlium audaciae sa-

; tellitem atque administrum tuae; quum neque ; bellum geri sine administris posset. Sali. (sravni minister, satelles). ■ ad-mlnistra, ae. f rad n ic a; po m banica , • službenica, samo preneseno, artes hujus ad' ministrae comitesque virtutis. administratio, onis, /. [administro] 1) poma; ganje, posluživanje, hominum. 2. upravljanje, rukovođenje, rerum, rei publicae, mundi, belli, navis krmljenje; tormentorum; -j-officia et admimstrationes državni poslovi i službeno uredovanje. administrator, oris, m. [administro] upravitelj, vođa, belli gerendi. ad-niluistro, etc. 1. 1) intrans, služiti, alicui ad rem divinam kod žrtvovanja, Plaut. 2) trans, upravljati čim, rukovati što, negotium; rem familiarem; rem publicam, provinciam, mundum; navem krmiti brodom; često o ratu, administrare imperium, summam rerum upravljati vrhovnim zapovjedništvom; exercitum; bellum (ratom upravljati kao vrhovnu zapovjednik); milites omnia per se administrabant vojnici svime sami upravljahu, svim sami rukovahu; haec ita Caesar administrabat, nt etc.; rem publicam s dodatkom exercitu ili bez dodatka, državom vojnički upravljati; uopće štogod obavljati, obaviti, ovršiti, dextram partem operis; f caedem počiniti; apsolutno ob avlj ati svoju službu, vršiti svoj posao, poslovati, raditi: milites neque inter vineas sine periculo administrare poterant; administrante aliquo. admirabilis, e, adj. s komp. [admiror] divan, dl’ i: čudan, čudnovat, res nova et admirabilis ; admirabilis et singularis sapientia; magnitudo populi Romani. admirabilitas, atis,/ [admirabilis] divota, haec animi despicientia admirabilitatem magnam facit veoma je divna; cum admirabilitate maxima definire; caelestium rerum, admirabiliter, adv. [admirabilis] divno, a i: čudno, Čudnovato. admiratio, onis,/. [admiror] divljenje, u divljao an je, čiođ enje a) divljenje, što komu ili čemu iskazujemo, admiratio miseratioque viri ; afficere aliquem admiratione, diviti ili Čuditi se komu; multae admirationes mnogo ili opetovano divljenje, mnogi pojedini izrazi divljenja, b) čuđenje, čudo, u koje mi druge stavljamo, homines obstupefacti admiratione od čuda; stupor omnes admiratione tam atrocis rei defixit; movere alicui admirationem potaknuti koga na divljenje; admiratio orta est; consulem admiratio incessit, quod etc. začudio se, što itd.; bilo mu za čudo, što itd. * -j- admirator, oris, m. [admiror] divite. Ij, čudite Ij, alicujus.

adi—admirator