Topola

ad-miror, miratus, sum. 1. depo'n. i) diviti se, čuditi se, aliquem; quem ex tuo ore admiror; quem Dion adeo admiratus est, ut etc. Nep.; Charmidas solebat ingenium tuum vehementer admirari; copiam magnitudinemque cognitionis; sapientiam oratoris; animi magnitudinem; nihil hominem, nisi quod honestum decorumque sit, aut admirari aut expetere oportere etc.; aliquem in aliqua re, aliquid in aliquo. 2) b iti komu što za cudo, nalaziti se, naći se u čudu; čuditi se; biti čudnovato, diviti se, aliquid: quid admirati estis? brevitatem epistolae; nihil admirari, cum acciderit; aliquem in aliqua re; in aliqua re: hoc primum est, in quo admirer, cur etc., de aliquo za koga, de aliqua re zašto : de Dionysio admiratus sum, qui etc.; quid tu admirere de multitudine indocta? sa quod što: admiratus sum, quod tu scripsisses; s aco. o. inf.: admiratus sum, te tam vehementer sententiam commutasse; j s relativam: admiror, quo pacto judicium illud fugerit; sa our: in quibus hoc primum est, in quo admirer, cur in gravissimis rebus non delectet eos patrius sermo; sa unde: admirantium, unde hoc studium exstitisset. Često dolazi gerundium admirandus, a, um, malo ne kao adj. vrij edan divlj enj a, divan, čemu valja, da se čudimo: exposuit, quae in Italia Hispanilsque fierent admiranda, Nep.; pravitas admiranda . Sali. ; spectacula Verg. ad-misceo, miscui mixtus, 2. 1) primiješati s dat.: aquae admixtus calor; saporem gallae Verg. Odatle a) uopće:primiješati,pridati, pri do dati, Antonianos milites legionibus ; his milites; admiscerentume plebeji; versus orationi, b) umiješati, uplesti, upletati, ne te admisce, Ter. ; ad id consilium admisceor; Trebatium nostrum, quod isto (adv.) admisceas, nihil est. 2) što čim pomiješati, izmiješati, aliquid aliqua re: quod (genus radicis) admixtum lacte multum inopiam levabat; aer multo calore admixtus; preneseno admiscentur urbes maritimae novis sermonibus ac disciplinis priučaju se; aliquid cum aliqua re: hoc cum iis rationibus admisceri nolo. admissarius, ii, m. [admitto] naime equus, pastuh, trop. o čovjeku bludniku, Plaut. Cio. admissio, onis,/. [admitto] pristup k poglavici, audienoija ( sravni aditus), officium admissionis služba obrednika, koji audienoije opskrbljuje. admistio gledaj admixtio. admistus part. od admisceo, ad-mitto, misi, missum, 3. 1) upr. pustiti k. . . equum admittere, konja nagnali, in aliquem poletjeti komu jašući, nagnali konja protiv koga: in Postumium Tarquinius equum infestus admisit; equo admisso pustivši konju

uzdu. Considius equo admisso ad eum accurrit trkom k njemu ddjaše; equis admissis refugerunt, * admissi equi trkom trčući konji. Odatle -j- admissae jubae spale, puštene; * admisso passu brzim korakom ; * admissae aquae brzo tekuća rijeka ; * admissa rota brzo se krećući; * admissae rates; * arcus admittit aquam; * übi se ventis admiserat unda; in eo, quod semel admissum (zdtjerano) coerceri repriinique non potest. 2) pustiti, puštati koga pred koga ili k ... a) aliquem ad capsas, in cubiculum; aliquem in ili ad conspectum suum; * lucem in thalamos; -j- equum equae pastuha kobili; h) licima pristup kamo dopustiti, dati komu, da pristupi, ad se i samo admittere pristupiti na audienciju; f kao slušača kamo pustiti, aliquem; c) pustiti koga k savjetu, k dogovoru, k poslu i slično, aliquem ad consilium, ad colloquium; horum in numerum; d) riječima, molbama, tužbama dati, da do koga dođu, pripuštati, dopuštati, puštati, primati što, ad animum aliquid, ad aures ili auribus: nihil quod salutare esset, non modo ad animos, sed ne ad aures quidem admittebant, Liv.; eas conditiones imperator Romanus vix auribus admisit; precationem; j- solatium. 3) što nije slobodno činiti, dopustiti što sebi = počiniti što, skriviti što = committere, često s dodatkom in se, facinus, scelus, dedecus, maleficium; in se tantum facinus; culpam in se Ter.; nihil in se Hor.; uopće dopuštati što, sumptum multum. Ter.; religiones, litem. Ovako augurski t. t. = addicere; simul aves rite admisissent, Liv. admixtio, onis , f. primjesa. admixtas part. od admisceo. ad-mSdSror, etc. 1) depon. uspreoi se, se risu uzdržati se od smijeha. admodum, adv. (upr. ad modum do pune mjere) 1) kad se označuje broj:puno, dobrahno, najmanje, barem: noctu turres admodum centum viginti excitantur incredibili celeritate; secuti sunt eum admodum quingenti equites; mille admodum hostium occidit; decem annos admodum habens; -j- post menses admodum septem; sex millia hostium caesa, quinque admodum Romanorum. 2) kad se naznačuje stupanj : potpuno, u potpunoj mjeri, sasvim, sasma, posve; izobila; veoma, uz supstanti/oe osobito, kojim se dob naznačuje: equidem’ etiam admodum adulescentis P. Rutilii A. Verginii familiaritate delector; Hamilcar admodum adulescentulus in Sicilia praeesse coepit exercitui; puer admodum; -[-admodum infans; ovako i non admodum grandis natu; s adjektivima: aperte adulantem nemo non videt, nisi qui admodum est excors; Cimon duro admodum initio usus est adulescen-

35

admiror—admodum