Topola

et na nsk i, osobito o Vulkanu i Oiklopima, poimence o Polifemu; supst. -j- Aethiiaei, orum, m. Etnjanci, stanovnici na Etni: kadšto * Aetnaeus = sioilski uopće. 2) grad Etni na podnožju, odatle Aetnensis, e, adj. etnanski i Aetnenses, ium, m. kao supst. Etnjani ili Etnjanc i, stanovnici grada Etne. Aetoli, orum, m. \Ahmlo(\ Etoljani. Adj. * Aetolus, [Ahuiioć] etolski, plagae lovne mreže s obzirom na kalidonski lov. Cesto se misli na Dijomeda, koji je, kažu, došao iz Etolije u Apuliju urbs Arpi; Arpi Aetoli; arma; cuspis. Odatle 1) Aetolia, a e,/. \AhoiXUi\ Etolij a, pokrajina u zapadnoj Grčkoj među Lokvom i Akaruanijom. 2) Aetolicus, adj. [Atzmhxog] etolski. 3) * Aetolis, idis, f. [AUtoUg] Etolka. 4) * Aetolius, adj. {Ahwhog\ etolski, heros = Diomedes. aerltas, atis, /. [aevum] zastarjela riječ mjesto aetas, vijek. aerum, i, n. (pretkl. i rijetko, aevus, i, m.) [aloir] (obično u pjesnika i u kasnijih pisaca; sravni aetas) 1) * beskonačno vrijeme, vječnost, extentum, longum, in omne aevum na sve vijeke. 2) vijek, t.j. vrijeme života, život, življ enje, imbecilla (natura) hominum atque aevi brevis kratkovječna, Sali.; perbrevis aevi Carthaginem esse, Liv.; * aevum traducere leniter; * exigere aevum studiis; * vive memor, quam sis aevi brevis; * brevi aevo uz tako kratak život; * usus aevi potrebe života; osobito * vijek čovječjega života (po Herodotu 83 god.) ter aevo functus proživjevši tri vijeka (3 X 33 = 99). OvaJco i o pčelama, agitare aevum sub legibus, Verg. 3) dob života, dob, u kojoj baš tko jest, godine, * forte meum si quis te percontabitur aevum; -j- omnis aevi homines; često pobliže označeno adjektivima ili opisom: * primum aevum, mlada dob; * viride; * integer aevi u cvjetnoj dobi; * maturus aevi; * flos aevi; kadšto o visokoj starosti -j- grandis aevo parens; * obsitus aevo; * confectus aevo. 4) vijek, t. j. vrijeme, u koje tko živi, * veniens; * melius; * nostrum; * omnibus aevis; * in aevum uvijek ; * in longum aevum za potomstvo; vrijeme uopće * venturi inscius aevi; -j- memoria aevi sequentis. Afer, gledaj Afri. affabilis, e, adj. [affor] s kojim se lako govori, to će reći: uljudan, prijazan, s dat.: in omni sermone omnibus; * nec dictu affabilis ulli; apsolutno Nep. affabilitas, atis,/. [affabilis], uljudnost, prijazno st, sermonis, Cie. affiibre, adv. [faber] umjetnički, magis affabre factus, Cio. affiuim, ad,v. [ad i fatim, sr. (piczvrj] do volje, dovoljno, dosta affatim frumentum praebere,

commeatum parare, Sali.; vesci seminibus; s gen.: affatim est hominum, Plaut.; sibi copiarum affatim esse. * -j- affatus, us, m. [affor] nagovor. -j- affectatio, onis, /. [affecto] 1) teženj e za čim; nas toj an j e oko čega, Germanicae originis. 2) u retorici: af ektacij a, pretvaranje, nagv aždanj e. -j- affectator, oris, m. [affecto] težilao, koji revno na što teži, regni; risus; amoris. affectio, onis,/. [afficio] djelovanje; odatle nastalo stanje, caeli astrorum konstelacija ili stanje zvijezda; napose a) firma corporis čvrsta građa tjelesna; češće affectio animi ili samo affectio duševno stanje, b) f sklona ćud, dobrohotnost, dobrota, naklona st, vera; nulla affectione animi bez osobite naklonosti. affecto, 1. [ frequent . od afficio] 1) svojski prihvatiti se, primiti se čega, dati se na što, * dextra navem; * viam affectat Olympo udara putem k Olimpu; quod iter affectet, videtis; spem potiundae Africae imati, gojiti nadu, Liv.; morbo affectatur snašla ga bolest. 2) trop. svojski težiti, ići za čim; nastojati oko čega (u dobru i zlu smislu), affluentiam affectabat, Nep. ; regnum ; imperium; *f s mfin. : non ego sidereas affecto tangere sedes; civitates, quae ab se defecerant, formidine affectat teži na to, da gradove, koji su se bili od njega odmetnuli, strahom opet osvoji, Sali.; studia militum spe successionis pridobiti; napose f pretvarati se u čem, afektovati, famam eruditionis ; in verbis affusiorem cultum; decus in dicendo. affčetiis, us, m. [afficio] duševno stanje animi; volja, čut; tako i * mentis; i* f apsolutno bez animi. Napose a) strast, težnja; b) f dobrohotnost; milovanje, nježnost. affero, attiili, allatum, afferre, [ad i fero] l)prino siti, prinijeli, donositi, donijeti, attuli hunc. Quid attulisti? Adduxi volui dicere, Plaut. ; /te qui vivum casus attulerint, Verg. ; se afferre ili afferri aliquo kamo doći, zaputiti se, dolaziti: ejus jussu nunc huc me affero, Plaut.; consilio hanc omnes urbem afferimur približavamo se tomu gradu, Verg.; alicui pugionem ab aliquo; * alimenta nubibus; epistolam ili literas ad aliquem; aliquid ad amicitiam ponijeti sa sobom u prijateljstvo i consulatum in familiam ; nihil ostentationis pokazivati kod čega; manus afferre alicui staviti ruku na koga, kld is ati komu: necesse est eum detrudi, qui manus afferantur; manus sibi afferre = übiti se: qui manus sibi afferre conatus est; manus afferre alicui rei posegnuti u tuđe, posvoj i t i tuđ e, ukrasti što: illine tu templo manus impias ac sacrilegas inferre conatus es?; bonis alienis;

Aetoli—affero