Topola

44

Veličanstvo učestvuje u svim prilikama, u kojima Topoljani daju izraza svom pijetetu prema otadžbini. Tako je Njegovo Veličanstvo prisustvovalo podizanju spomenika šumadijskim junacima, palim u svjetskom ratu; u obične dane provodi vrijeme u razgovoru sa pojedincima; iz svog pak dvorca sa Oplenca češće silazi do topolske crkve na Karadjordjev grob, a dnevno, kad je na Oplencu, dolazi u Kraljevu Crkvu, gdje se moli Bogu za pokoj duše svog roditelja. Meni je pala u dio čast, da me je u toj crkvi Njegovo Veličanstvo izvoljelo osloviti i nakon kratkog razgovoTa pozvati u dvor na objed, gdje sam bio srećan da budem prikazan i Njezinom Veličanstvu našoj uzvišenoj kraljici Mariji. Tom prilikom uvjerio sam se, da se Njihova Veličanstva svojom susretljivošću i jednostavnim načinom života ne razlikuju od svojih podanika.

Osim dijela kule na južnoj strani sačuvana je Karadjordjeva zadužbina crkva Svete Bogorodice. U toj crkvi s desne strane u ženskoj preprati kod zapadnih vrata sahranjene su mošti Velikog Karadjordja, a s lijeve strane bili su sahranjeni nekoji članovi doma Karadjordjevića, koje je kralj Petar dao prenijeti u svoju zadužbinu Kraljevu Crkvu na Oplencu.

Kada je knez Miloš, u dogovoru sa beograđskim vezirom Marašlijom godine 1817., na dan Ijetnog Sv. Arangjela po vojvodi Vujici Vuličeviču u selu Radovanju dao pogubiti Karadjordja, Karadjordjeve su mošti bile pohranjene nedaleko od mjesta übijstva; no kneginja Ljubica, Miloševa žena, dade ih prenijeti u Topolu te uoči velikih zadušnica godine 1819. sahrani ih u Karadjordjevu grobnicu u topolskoj crkvi ispod carskih dveri, gdje su počivale, sve dok knez Miloš nije donio nadgrobnu ploču za Karadjordjev grob te opazio da narod vjeruje u iscjeliteljnu moć Karadjordjevih moštiju te da se moli Bogu na njegovu grobu. Po narodnom pričanju dao je knez