Učitelj

Moderne metode 113.

todu za mjerenje ovoga faktora nećemo moći izbjeći svojevoljnost u našem odabiranju“.

Pod prirodnom nadarenošću, Dr. W. Stern misli inteligenciju. i falenat. Pouzdana metoda odabirania mora, pored proučavanja individualnosti, obuhvatati testove za specijalne talente i inteligenciju. Sa ovim ciljem mnogi pedagozi i psiholozi već su preduzimali mnoga ispitivanja.

Mnogi od ovih ispitivača čvrsto vjeruju da se individualnost najbolje može proučavati pomoču upotrebe psihografa ili opažajnih rekorda. Sa izuzetkom nekoliko tehničkih i vokacijonih testova što ih je izumeo Dr. Otto Lipmann i Dr. O. Stolzenberg, ioš nema ni jednih drugih mierila pomoću kojih bi se dala evidencija za crtanje, plastički rad, glazbu, pjesništvo, i t. d. Stanje ovakih testova lijepo je izrazio i Dr. Fritz, Giese (Psychologische Teilprobleme beim Aufstieg der Begabten, y: Zeitschrilt fiir padagogische Psihologie, XVII, 1916, 513—518):

„Zasada nemamo niti sredstava da se prepoznaju speciličke sposobnosti ili talenti niti sredstava za odabiranje ovake djece, da ne i govorimo o nedostatku pravih pogodnosti da se obrazuju taka dieca. Naše škole za darovitu djecu ne samo da bi trebale da popravljaju i razvijaju opću inteligenciju svojih đaka dajući bogatiju nastavnu osnovu, već one treba da obrazuju đenija sa specifičkim sposobnostima“.

Buduć je darovito dijete ili specifički ili univerzalno nadareno očito je da naučna metoda odabiranja mora obuhvatiti onake psihološke testove koji će biti od pomoći u determinisanju da li đak pokazuje speciličko držanje, n. pr. da li imade talenat za matematiku ili je muzički prerano zreo, ili pak pokazuje očitu opću darovitost.

Proučavanja inteligencije što su se obično upotrebljavale za odabiranje darovite djece obuhvataju suđanje, posmatranje, logičko redahije, definiciju, reprodukciju i kritičke testove. Ovdje se nećemo baviti pretežnošću mjerenja suđenja kao izuma za proučavanje opće inteligencije, ali u primjenjivanju ovoga testa mora se dobro paziti da se ispituje inteligencija u ne prosto iskustvo. H. Meins, na temelju svog iskustva sa hamburškim eksperimentima, obruća pažnju na dosta popularno loše shvaćanje u pogledu na valianost mjerila suđenja kao sredstva za odabiranje darovitih đaka:

Учитељ 2: