Učitelj

Popularna književnost 395

nego'samo kifle. Ali šta ćemo kad se većina naroda' hrani proiom 1 јестешсот.. Хаг zbog toga što su kifle bolje, nema ih, narod da gladuje? Zar zbog toga što narod još ne može da razume fine književne sastave, da drugo što je njegovom duhu. pristupačno knjige ne čila? Samo po sebi se razume da je popularna književnost ta koja ima tu potrebu da popuni i kola se narodu патепјије. |

АП Кко да је stvara i ko da ie rastura, kad za tu ne посне nikakvi ni planovi ni srestva. | Кад је опа možda jedina ostavljena sama sebi i slučaju. I rasturanje knjiga ie jedna velika briga koja traži svoje pionere, jer zasluga za narodno prosvećivanje ne pripada samoinima, koji pišu knjige, nego i onima hoji ih rasturaju u narodu. Niko više ne govori od nas o narodnom ргозуеćivanju, a niko nema manii plan za njegovo izvođenje od nas. To se najbolje vidi po šiljanju književnih oglasa i ponudi knjiga. Dokle knjige i oglasi jedni ljudi rasturaju kao alvu, dofle drugi ništa ne znaju šta se dešava u književnom svetu. Dok jedni kukaju od navale knjiga i listova i ne mogu da slignu ni lišće da iseku na njima, dotle drugi ne vide knjigu u kući. Po toi navali reklo bi se da će knjige uskoro zatrapati svet ali kad pogledate u statistiku videćete da na 3 okruga dolaze 2—3 književnika a na 20.000 stanovnika samo jedan kniižar! Nego su knjige navala samo za to što padaju па teret malog broja prosvećenih ljudi i to na one koji su ljubitelji knjike i književnosti. Razume se da ti ljudi koji nose na vrat celu tu prohodnju moraju da stenju pod teretom, koji niko ne pokušava da im olakša.

I mi koji to radimo godinama, u pravu smo da o tome 20- . vorimo i dajemo svoje mišljenje i da se pitamo: zašto da ne postoji nikakva obaveza za seljaka, trgovca, zanatliju i t. d. da i oni kupe koju knjigu poučnu, ne iz milosti prema prodavcu nego iz dužnosti? Zašto se besposličarima ne određuje bar to zanimanje da čitaju knjige? Zašto se apsenicima. nose sve moguće ponude: hrana, piće, duvan pa čak i karte za kockanje, samo ne knjige da đugo vreme prekraćuju čitanjem, nego se oni tamo još više kvare

nego što su bili. U Americi određeni su naročiti dani u godini za

pošumliivanje brda. A kod nas bi d-bro bilo odrediti sve doko-

lice i prisvečice za čitanje lepih knjiga Jer narodno prosvećivanie

1 ако sporo, čini svoje dejstvo, više nego što mi primećujemo.

Uzmimo samo ovai primer. Dok nekade kukaše cela kuća seoska 3•