Učitelj

276 ал ___________

će naša družba biti nesložna i da nećemo moći podići i pokrenuti ovaj zsapušteni milan, kako smo naumili. Medo: Hoćemo! Pokrenućemo ipak ovaj stari mlin! Pero: Dajte. pokušajte da se već jednom smirite. Ja predlažem da se nečim zabavimo. Pristajete li? Svi: Pristajemo! Divljak: Čim se u ovoj pustoši možemo zabaviti?! Pero: Hajde, da ovdje održimo školu! Jeste li zato? Divljak: Uh, baš školu! Dosta mi je škole! Ostala trojica: Mi smo za tvoj predlog, Pero! Divljak: Pitamje je sada, ko će biti učitelj! Medo: Neka bude Šilo. On Je visok i jak.... Divljak: Bh, moj dragi, to nije sve. Važnije je od svega to, umije li se on ponašati kao učitelj! Vinca: Da, da, Divljak ima pravo. Znade li Šilo učiti i raditi 8 djecom kao pravi učitelj.... Pero (se smije): Pa neka pokaže, znade Ji!... Šilo (skoči i stavi 6 U autoritativnu pozu): Dakle, gledaj narode, umijem li! (Prekinu se.) Ali gde mi je trska? Bez nje ne mogu ništa započeti! Bio bi kao orač bez pluga, kao lovac bez puške ili svirač bez violine.... Svi (se smiju): Ahahaha!!! Medo: Sreća u nesreći! 'Rvo u kutu u paučini nekakva šiba. Šilo: Dobra je! Daj je ovamo! Glavno je da. držim nešto u ruci.. (Ponovno zauzimlje pozu.) A sada, mir!! Ni riječi više! Ruke skrstiti na prsa! Ni šapat da me čujem! Ja nisam moja pluća našao na cesti. (Medi) Dođi ti pred zemljovodnu kartu! Medo: Pa gdje ti je zemljovodna karta?! Šilo: Ništa! Imadeš lijepo da si је zamisliš! Razuamiješ? Medo: Razumijem. šilo: A, sada pričaj sve što snadeš o Posavini! Ali, sve! Medo (penta): Posavina..... Posavina je kraj, Taj se kraj stere.. On se stere.. Kraj se prostire uz Savu. Ona, to jest Sava je rijeka. Ona, je velika, Tijeka. Pače, ona je vrlo velika rijeka... Sava imade izvor kao i svaka druga rijeka... Izvor je mjesto gdje Jedna rijeka jrvire... Sava isto imade to jedno mjesto... Ona, isto igvi?e... šilo: Pređi ti, dragoviću, na ono stvamo i reci, odje Sava jmzvire!Medo: Sava izvire, Sava. izvire.... „Sava, izvire..... šilo: Ah, to nije znanje! Bolje! Bolje! To se mora sipati Као iz rukava. Evo ovako! (Govori smišljeno brzo kao stroj) Sava izvire ispod Triglava i teče jupoistočnim smijerom do sela Jasenovca, a onda dalje teče prema istoku do ušća kod Beograda. Desni su joj pritoci: Kupa, Una, Vrbas, Bosna i Drina. Lijevi su joj pritoci: Sutla, Krapina, Sonja, Orljava. i Bosut.... Hto tako treba, govoriti. Medo (ga oponaša, pa sve zbrka): Sava izvire kod Beograda, a utječe ispod Triglava. Desni su pritoci: Kupa, Una, Vrbas u Vrbaskoj banovini, Drina, u Drinskoj banovini, Dunavska banovina, Vardarska banovina, Dravska, Zetska, Primorska, Moravska..... Svi (se smiju): Pa on nabraja banovine! šilo: Mir!! Vi ste domaće životinje! Još gore! Vi ste šumske zvijeri! Medo: Molim, gospodine učitelju, oprostite, nisam mogao tako brzo naučiti napamet Posavinu, jer sam morao OCU i majci pomagati kod Коралја kukuruza... Šilo (nervozno): Ne зла ništa! Neću da slušam isprike! Hoću znanje. Još pred fri dana sam vam sve O. Posavini zadao iz udžbenika. Svaki od vas imade knjigu, pa učite kod kuće... Klekni za kaznu tamo u kut i stidi se... Medo: Za dugo? šilo: Da. Malo dulje.... (Medo klekne.) Sada ćete svi vi ostali govoriti napamet »jedan put jedan«. Svi (osim Mede otegnuto, komično, pjevajući): Jedanput dva jeeee dva, Dva put dvaaaaa je četiri, Ti put dva jeecee šest, ČoMiri puta dvaaaaa je osam, Pet puta dva јеевесе deset... Šilo (skoči do Vince): Ti si magare! Vinca: Ja magare? A zašto, molim lijepo? Šilo: Jer uopće пе govoriš »jedan put једап«! Мап 12 klupe, tamo k Medi! Klekni! Vinca: Da sam znao, da će Šilo biti zločest učitelj, ne bi bio pristao na tu igru.. (Nevoljno 'kleče.) Šilo: Dosta smo računali, draga dječice! Svi (prasnu u podmukli smijeh): Pffffl... šilo: Mir, magarci!!.... (Divljalku) Dođi ti, pa nam deklamuj jednu pjesmicu! Divljak (govori nardonu pjesmicu >Poslednji sud« na očajno starniski način, tj. bez logičnog naglaska, besmiSleno vezujući sve rečenice u jednu): Ne znaju se kraljevine poznaju carevi ne. nište se potrebni ne ponose bogati kad dođemo, na sudu gdje će Gospod suditi pravednim i grešnim što je, vjere u Boga sve će doći od Bopga..... šilo: Odlično! Odlačno! Sjedni! Divljak: Na što da sjednem? Šilo: Ah, da, ustani! Dviljak: Pa Stojim! Šilo: Oh, ta nije lako učitelj bitil.. Ustanite svi, htjedoh reći.. Svi (i oni Što su klečali): Mi stojimo! šilo: Tako je. vrlo dobro! Molitva! Svi: Hvala. Ti, Bože, za sva, dobročinstva... Šilo: Dosta! Amen! Svi: Amen! šilo: Sada u red! U potiljak! Tako! Putem kroz selo niko da ne potrči!Da ne trga tuđe voće! Da ne draži pse! Da ne pisne! Jer će dobiti sutra ovom šibom! Pero (viknu): Voljno!! šilo: Pa, to nije gimmastika! Pero: Ali je gnjavaža! Dečki! Poslušajte зада mene! Natrag na svoja mjesta! Svi: Zašto? Pero: Mi ćemo održati sada novu školu. Svi: Kakvu to novu školu?! Pero: Evo slušajte, kakvu! Nećemo u njoj ništa dosadno bubafti napamet. Mi ćemo učiti опо, Što Će nam trebati za

život ovdje u mlinu, dje čemo imati pune ruke posla, po mom mišljenju, пај-