Učitelj

59

— Zalo ćemo učiniti ovako, nadovezao sam odmah. Jedan dio vas pročilaće što piše u Zemljopisu, drugi ono što piše u prirodi, a ja ću pročitali što piše u Čifanci. Samo svi moramo bifi pažljivi, da umijemo lijepo reći što smo pročitali.

Učenici su se radosno složili, pa smo odmah pristupili poslu. Sve učenike podijelio sam na dvije skupine i odredio što će koja čitati.

Svi smo čitali u sebi. Opazio sam kako nekoji ponovo čitaju, samo da što bolje zapamfe i shvale sadržaj. Napominjem da sam u šfivu Posavina (Zemljopis) odredio da se čita samo onaj olsjek koji govori o poplavama. A ovaj je dio kratak. Štivo Poplava (U prirodi) nešto je dulje, dok je ono u Jovanovićevoj Čilanci također dosfa krafko.

Kad sam video da su svi pročitali i da su spremni da govore, rekao sam im da zalvore knjige i da slušaju. Najprije sam pozvao one učenike da govore koji su čitali šfivo Posavina,

Rekli su da se govori o kraju koji se nalazi uz rijeku Savu (otuda ime Posavina), da je fo nizina, pa da s proljeća i jeseni dolazi do poprava. Nekada poprave budu jače, pa osim kraja oko vode poplave njive i sela i Tako pričine velik kvar.

Potom su govorili učenici iz druge skupine:

— | ovde se govori o Posavini. U jednom posavskom selu živeo gazda Živko sa svojom porodicom. Vrijeme je ofoplilo, pa se snijeg počeo lopili. Uz fo su neprestano padale kiše. Rijeke su nadolazile, pa su fo ljudi sa sfrahom posmatrali: Ljudi, blago i njihova hrana bili su u opasnosti. Živkov sin Radojica gledao je kako voda plavi i sve sobom nosi. Tada je Živko, videći pred očima nesreću, naredio da se sve skloni što se skloniti može: djecu, stoku, sijeno, pokućstvo i ljudsku hranu. | nesreća se dogodila. Voda je doprla u selo, do Živkove kuće, zahvalila je, prodrmala i sobom ponijela. Ono što se nije spasifi moglo, propalo je u vodi.

U ovom izvešlaju rekao sam da u knjizi piše kako jake kiše prouzročuju poplave i uništavaju sve. Uništavaju ljudsku i sfočnu hranu, a Traže žrtve u blagu i ljudima. Gdje je poplava harala ostaje pustoš. PuJevi, ljudske i živolinjske nastambe razrušeni su. Stočna hrana raznesena. Ljudi i životinje izgledaju presfravljeni. Obično nastaje glad u fakovim krajevima, pa se to opaža na svima licima. Paplava je nesreća i za ljude i za živofinje.

Međusobno obavješfavanje slušali su učenici pažljivo. Nakon krafke slanke pozvao sam ih da slobodno kažu što su čuli ovaj put o poplavama i da fo nekako srede. Svi su živahno učesivovali. Uglavnom su rekli da poplave obično nastaju s proljeća i da najviše štete pričinjaju u nizinama. Kad se voda povrafli, onda se fek vidi što je pričinila.

— A što bi rekli o gazdi Živku? pitam učenike.