Učitelj

umanji vrijednost dobrog učitelja-prakličara. Mi smo već gore napomenuli važnost pedocenfričnoga stajališta u velikom zamahu nove pedagogije koja ističe polrebu ispitivanja dječjeg fjelesnog i duševnog života. U novije doba dijete postaje, dakle, predmetom pedološkog istraživanja. islina je, ako hoćemo da se koristimo najnovijim rezultalima pedagoške nauke, onda je pofrebno da zavirimo u najtajnije prelince djetetova duševnog života da uzmognemo shvafihi njegovo osjećanje, njegove fežnje i potrebe. Prema Tome isliče se da je prošlo vrijeme kada su nasfavni programi i učiteljeve metode imale prednost u školskoj praksi. Svuda se, dakle, izdiže kao polazna tačka: proučavanje i poznavanje uzgajanika. Prouča– vanjem dječje duševnosfi i svih njezinih manifestacija unapređujemo nastavnikove metode i školski rad uopće.

| doista mnogi moderni metodičari polaze od dječje psihologije i osnivaju svoje misli i svoj rad na pedologiji. Ali u fome jakom isficanju pedocentričnog stajališla neki od njih zalaze u skrajnost, pa svoju školsku praksu dovode do psihologizma od čega svakako sfrada praktički školski rad. Na vrlo dobro posjećenom učifeljskom ferijalnom lečaju u svome dokumenfovanom predavanju o feoriji nastavnog postupka (Od običnih slika do skupne nastave) osvrnuo se iscrpno i shručno na ovo pilanje Gustav Šilih, profesor učiteljske škole u Mariboru.) Nastavni poslupak je cjelovit učiteljev rad u okviru neke nastavne jedinice koja po opsegu može da bude veća ili manja. Oblikovanje nastavne jedinice određuju obziri na fri glavna, momenfa: psihološki (na učenike), logički (na nastavnu građu) i sociološki (na razrednu zajednicu). Jednosirano preljeravanje jednog od ovih obzira dovodi do didaktičnog psihologizma, logicizma ili sociologizma. Ne smijemo, dakle, da jednostrano ili isključivo normiramo melodski poslupak s obzirom na učenika ili na građu ili na zajednicu. Samo u uskoj povezanosti svih friju zahtjeva moguća je jedinstvena u sebi zafvorena nastavna jedinka. To freba da imadu u vidu i učilfelji-prakličari. Ne smije se, dakle nikako polcjenjivali uljecaj nastavne građe na obučni posflupak, dapače Šilih postavlja građu na prvo mjesto, iako joj ne pridaje nadvladajuće prvensivo. Prava obuka zahtjeva zgradu koja zadovoljava logici slvari odnosno predmefa. Istom kada je osiguran oblik obuke, koji udovoljava strukturi stvari, mogu se i moraju ispunili zahtjevi koji izlaze iz djeteta. Slvama logika građe ili predmeta zahtijeva da dođe jasno do izražaja nularnja zgrada slvari koju obrađujemo u naslavi. Ako žrfvujemo logičku strukturu sdržaja psihološkoj zgradi po slupnjevima prisvajanja, ne može obuka da djeluje uvjerljivo. Psihologija ima, dakle, za izgrađivanje metodske jedinice samo regulalivno značenje, ona nam ne govori kakva mora nužno biti ta zgrada, nego nam govori na što freba pziti da ne učinimo ništa proliv dječje prirode. Logika građe imade međulm normalivno

4“) Gustav Šilih: Teorija učnega postupka (Od učnih slik do strnjenega pouka) Predavanje održano u Mariboru mjeseca avgusta 1937.