Učitelj

~ + M e —

duševnog stanja, duševnog jastva, pa nastoji da se s tog stajališta duša shvati. Time su u Ovoj psihologiji obuhvaćena sadanja dva glavna psihologijska smjera: prirodonaučni (egzaktni) i duhovnoznanstveni. Ovaj posljednji preovladava u knjizi prof. Sti. Zimmermanna, pa, kako je i shvatliivo, ulazi njime, u završnim zaključcima, u filozofijska razmatranja. Inače {e knjiga popularno pisana, pa ie time, iako podržava strog naučni smjer, pristupačna i onima koji nemaju dovolinog psihologiiskog obrazovanja. |

Dr. D. Trbojević napisao je Nauku o pažnji,) u kojoj ovu važnnu duševnu funkciju obrađuje s biologijskog i sociologijskog gledišta, pa, u vezi time, utvrđuje njezinu veliku važnost u obuci. lako ovo nije čist psihologiiski rad, pošto: se u knjizi navodi i pedagogiiska primjena pažnje, ipak |e sama ova funkcija opsežno i stručno prikazana. O pažnji je, i to također s biologijskog stajališta, pisao i prof. dr. BI. Jurišić.7)

Dr. Sti. Matičević i dr. V. P. Pavlović štampali su po jedan rad u kojem se govori o psihologiji mišlienja. Oba autora iznose glavne rezultate ovog specijalnog studija iz duševnog života, o čemu postoje, naročito u Njemačkoi, brojni radovi, pa i posebne škole. Dr. Matičević povezao je ovaj svoj rad s drugom svojom raspravom, namijenjenoj didaktici,) dok prof. V. P. Pavlović, prikazujući Selzovu knjigu Die Gesetze der produktiven und reproduktiven Geistestatigkeit, ističe koliko ie duhovnoznanstveni smjer u psihologiji podesniji za shvaćanje organskog od asocijativne psihologije koju Selz, u prikazu procesa mišljenja, napušta.) O psihologiji, u vezi s pedagogijom, objavio je ove gođine (1988) i dr. Vlad. Filipović svoi rad pod naslovom Moderna psihologija u pedagogiji") lako ovo nije zaseban psihologiijski rad, značajan je ipak i u ovom pogledu, što daje sintetičan prikaz svega važnijeg što le u novije vrijeme učinjeno u psihologiiskoj nauci. Osobito treba istaknuti prikaz dvaju glavnih psihologiiskih smierova u psihologiji: prirodoznanstvenog i duhovnoznanstvenogz, čega, nažalost, do danas i nije bilo u Hrvata. Ovom prilikom treba istaknuti da u Hrvata ne postoji obavještajna literatura iz psihologije, što se osjeća kao znatan nedostatak, najviše u pedagogiiskim krugovima. U tome su, da spomenem kao primjer, Slovenci (dr. K. Ozwald i dr. St. Gogala) dosta učinili. S tog shvaćanja knjiga dra V. Filipovića dobro je došla.

Pedopsiholoriia Eksperimentalna didaktika

Kako je već rečeno, ovom dosta ograničenom radu iz oblasti. opće psihologije, iavlia se uporedo intenzivniji i obilniji rad u oblasti psihologije djeteta, vezan, stvarno potaknut, velikim interesom za

"% Izdala knjižara Gece Kona, Beograd 1932 (ćirilicom).

“ Dr. Blaž Jurišić: Psihologiia pažnie, Zagreb 1993.

%) Dr. Sti. Matičević: Nauk o didaktičkoi artikulacijii [O vila psihologija mišlienia, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, kni. 224, god. 1991.

% Dr. V. P. Pavlović: Iz novije psihologije mišljenja, Nastavni Viesnik, Zagreb, knjiga XXXVI, god. 1998, str. 303.

") Izdanie nakladne knjižare Minerva, Zagreb, str. 62 male osmine.

10%