Učitelj

инв 215

po sebi leži još i težnja, da se zauzeti stav produži do neizmjernosti”. i zato „o tom vremenskom održaniu i sustavnom sredivanju zavisi njezina spoznajna vrijednost” i — prema Bazali — jedino u toj mogućnosti održanja i sređivanja nalazi se istina. U spoznajnoi funkciji „samo za prvi korak može se prema tome reći, да је sam sebi prepušten, kod drugoga već dolaze u obzir uvjeti mogućnosti ustrajanja u odabranom pravcu i održanja u društvu prema mogućnosti таједničkog: opstanka”.

Ukratko: istinito spoznavanje је Bazali naprama „subiektivnim ı individualnim pogledima... takovo razvijanje akta na osnovi doživljanja” na koie se mogu da „primjene oznake, kole vrijede za bitak u ontologijskom smislu, naime ustrajanje i jedinstvo. Sve što hoće, da se u redu spoznavanja kao zazbilinost održi, mora da ustraje u vremenskom nizu i da se organički poveže u neku cijelinu.” Zato „pojedinačnih istina zapravo i nema”.

Od ostalih novijih radova Dr. A. Bazale valia istaći iscrpno djelo „Tajanstvene pojave” (1924) u kojem obraduje pitanja u vezi за sugesti{om, telepatiijom, spiritizmom (telekineziia, materijalizacija, itd.) i vidovniaštvom, o tumačenju kojih pojava kritički razlaže razne teorije. A u najnovijem svom djelu „O ideji nacionalne filozofije” (1938) ukazuje na to da „pojam nacionalne filozofije obuhvaća više no samo skup naučnih djela o problemima i historiji nazirania na svijet i život, sastavljenih u narodnom jeziku a od domašnjih autora”; zato na izvršenju zadataka nacionalne filozofije ne učestvuju зато mislioci, već i „umjetnici, moralni i vjerski pregaoci, socijalni i politički pokretači zaiedno s uzbuđenom, duhovno zauzetom društvenom cielinom.”

Primjenu i proširenje Bazalinih misli na neke logičke probleme proveo je Dr. Marijan Petras u svojoj disertacionoj raspravi „Teorija suda” (1935). U toj opsežnoi i iscrpnoi raspravi ukazuje između ostaloga na činjenicu, da se logički sud nužno sastoji iz četiri člana nasuprot starijim „gramaticističkim” teorijama po kojima se sud sastoji samo iz 39 člana.

Na području psihologičkom Dr. Kruno Krstić primijenio ie Bazaline misli u svojoj disertacionoj raspravi „Psihologija i nien predmet (Perspektivna polimorfnost predmeta psihologije)” 1937, koja ie nažalost samo u odlomku oštampana. U toj raspravi se prikazuje kako od volino zauzetih perspektiva (gledišta) ovisi, što će se uzeti kao predmet psihologije, odnosno što će se smatrati pod riječiu „DSihično”; pa prema tome ima više psihologija, kojih svaka obraduje drugi svoi predmet.

Dr. Stevan Pataki, Bazalin đak i inače plodan pisac, u svojoj disertacionoi raspravi „Problem spoznavanja i njegovog predmeta” (1930) prikazuje kako je u Kantovoj filozofiji naiznačaijniji njegov „kopernikanski obrat”, ti. da se ne kreće duh oko predmeta već predmet oko duha. Taj obrat zatim dovodi u vezu s metalogičkim perspektivizmom Dr. A. Bazale. Osim ostalih svojih diela i rasprava (Pedagogijska nauka i problem odgoine funkcije, Evolucija i doktrina logičkog idealizma, itd.) izdao ie svoje do sada najznačajnije dielo „Problemi filozofijske pedagogije (Odnos filozofiie i obrazovanja)” (1933), u kojem se razabire izvjesno kolebanje i odvajanie od učenja Dr. A. Bazale i to ponajviše usvajaniem izviesnog metafizičkog dua-