Učitelj

učenik nariše dimnjak na kući, onda iz njega redovno suklja dim. Ono faktično, da dimnjak služi za izlazak dima o čemu se učenik svakodnevno uvjerava, mora biti prikazano.

»Za djecu je ilustrovanje pismo njihovog znanja« (Rothe). Jedan primjer za ovu tezu iz IV. razreda. Prepušteno je volji učenika, da ilustriraju scene iz života kralja Zvonimira. Jedan je nacrtao svatove kralja Zvonimira. Napred idu djeca. Iza njih krali Zvonimir i kraljica Jelena s krunama na glavi. Onda: djever i djeveruša, okićeni ruzmarinom i peškirima, pjevačice, kum i kuma, babo sa dvije snaše, glazba pa ostali. Jedan svat ie u naročitom raspoloženju podigao visoko litru vina. Da Zvonimir i Jelena nemaju krune, posmatrač bi rekao da su to obični seoski svatovi. Učenik je iznio što je znao o svatovima u trenutku kad je crtao, iako je to daleko od kraljevskoga ceremonijala. Ako seosko dijete nacrta voinika u maršu, puške vise po lovački, što ie drukčije nego po vojnički. Dijete zna kako lovci nose puške, a nezna kako ih nose vojnici. Kod jedoga mojega četvoroškolca sam našao ovakav crtež. Ljudi obučeni po šumadijski nose škrinje, a na njima su bila ispisana imena i godine starosti. Tako je dijete reagiralo na moju informaciju, da su Turci donijeli u Srbiju pred drugi ustanak kugu, primjenivši lokalni običai kod sahrane mrtvaca.

Učitelj ne smije potcenjivati ovakovo dječje izražavanje, ocjenjujući ga kao naivno i fantastično, nego mu ovo treba da posluži kao dio temelja na kojemu će izgraditi dječiu izražajnu moć do onoga stepenma, kada će se dieca crtežom izražavati ne kako ona misle da je savršeno, nego više onako kako učiteli misli da je savršeno, klasificirajući radove prema diečiem duševnom imanju, jer »djeca imaju drugu estetiku nego mi odrasli, ali jednostavnost i elementarnost dječje estetike ne znači još grubost« (Zjenjkovski).

Faze i stilovi u dječiem ilustrovanju

Faza statičnosti ili profila. Spočetka učenik riše čovjeka da ne radi ništa. Figura je obično prikazana gola i samo statira. Naiprije obično crta figuru gledanu sprijeda. Kasnije počinje upotrebljavati profil, ali s minimalnom oznakom izvjesne akcije, kao na primjer podignuta ruka, dok je sve ostalo u statičnom stanju. Poslije ovoga se pojavliuiu prve konture života na figurama. Akcije su primitivne, ali se već vide izvjesne impresije učenika. Ratnici visoko drže mačeve ili koplja. Mač je često veći od čilavoga ratnika, a koplje daleko istureno napred. Iz puške lete tanad kao brojanice. »Dete nije svesno nedostataka toga crtanja, jer se još ne unosi kritički u svoj rad. Imalo ie neku nameru i ostvarilo ie, pa se time zodovoljava (Lerinčeva). Dieca pokazuju antipatiiska čuvstva prema neprijatelju. Sve je jednostavno i neprirodno, ali tako udešeno, da će neprijatelji zaista »poginuti« od velikoga mača ili kiše metaka. Dječja simpatila ide tako daleko, da na ratištu stvara nemoguće situacije. Primjer. Neprijateli se utvrdio blizu obale. »Naši« dolaze u lađama. lako je neprijatelj otvorio brzu palibu »naši« stoje na palubi s visoko uzdignutim mačevima, kao da je svaki od njih rođeni Ahil. Prvi tračak dječi-

yupgTeJb 16