Zenit

Gledaj moje lice! Nije li lijepo našminkano? Gledaj moju čižmu! Nije li njen lak najfiniji na svijetu? Moje je pravilo da mijenjam rublje tridesetšest puta dnevno. Moram imati novca, , . Moram bili slavan, Svako' oko mora pasti na moju pojavu, u kojoj je moja duša i sva moja sunca. Dandy nepozna pravila, On ih ne priznaje. Tu ima anarhizma. Ali, kad društvo prestane da se pokorava raznim pravilima, dandy postaje samo pravilo iz želje za kontrastom, iz prkosa, Dandy nastoji da u čovjekovoj duši probudi neočekivani osjeéaj, da ga potrese, Taj potres ima bili takav, da se onaj, u cijoj se nutrini dogodio, nemože sabrati za reakciju, Dandyu može reagirati samo dandy, Jednom se je najveći dandy Brummei okladio, da će izazvati kod Georgesa IV, engleskog kralja, neočekivani potres. Za vrijeme večere rekao je kralju; Georges, pozvonite! Kralj je pozvonio. Sluga je ušao, Bacile ovog pijanca napolje rekao je kralj sluzi pokazujuéi Brummela . , . To je sala medju srodnima, jer je i Georges IV. bio dandy, Dandyzam nije djelo jednog čovjeka. To je rezultanta raznih društvenih manira, Nitko se ne može pohvaliti da je izumio dandyzam, I Georges Brummei zna veoma dobro, da je izvjesne odlike naslijedio od svojih predšasnika, Ali, prije njega nije bilo punokrvnog dandya, Bilo je dandya, samo su uz dandyzam imali i drugih odlika, Byron je bio dandy i pjesnik, Sam dandyzam je francuskog korjena, Prvi dandy zvao se „beau“, Dandyzam dobiva svoju formu početkom osamnaestog stoljeća. „Beau“ ili „Bucks“ zovu se oni, koji obraćaju naročitu pažnju odjeći. Prvi Brummelov nadimak je „Buck“. Ekstravagancija u odijevanju sastavni je dio dandyevog bica, Tijelo i odijelo eine jedno kod dandya, On je tako pedantan, da istim zapanjuje, Brummelovog slugu sretoše na hodniku ~, Nosio je veliki svežanj svile, Sto je to? upitaše ga, To su kravate, koje siru nije uspjelo dobro svezati, Brummei je ostavio jedno društveno pravilo. „Ustrajte u društvu sve ono vrijeme dok ne možete postici efekta; čim postignete efekat, idite, Dandy ne voli žene, Žena je protivnost dandya veli Baudelaire, lako dandy boravi säte pred ogledalom, iako pazi na toaletu superiorniji je od žene, Zato Brummei nije bio ženjen, Nije se znalo za imena njegovih metresa, Neovisnost čini dandya, On se usudjuje reći sve, Svaki je dandy čovjek koji može sve što hoće, ali zna naći centrum izmedju originalnosti i ekscentričnosti, Brummel je u modi ostavio jedno vječno pravilo: „Da čovjek bude dobro obučen, ne smije biti primjećen“, Tajnu mode je razotkrio samo on i tom tajnom e osvajao, Dandy može, ako hoće, ostati deset sati pred ogledalom da se savršeno obuće, ali čim se je obukao zaboravlja na

odijelo. Drugi moraju opaziti, da je savršeno obučen. Tu leži superiornost dandya nad ženom. Brummel nije bio dobar. Riječnik mu je bio ujedljiv, Pogledom je prezirao. Gestom je davao ultimatume, Bio je strah engleske aristokracije i jedini mjerodavni covjek za modu, igre i plesove. Dandy nemože biti bonhomme, On je produkt društva koje se dosadjuje, a dosada ne bini dobrim, I onda, on je stvoren da vlada. Vladati takodjer ne bini dobrim. Brummel je pisao stihove, Ništa osobita, Dosadno i nejasno. Sama cinenica, sto je pisao stihove, podigla je vrijednost poezije u engleskom društvu. Pakova je bila njegova mob , . . Dandy voli da se svidja, Dandy više voli da zacudjuje, Dandyzam je umišljenost i nadutost do ludila, To je nešto sluzava; to je nešto mekanog kao fini dušeci; to je parfum, puder i rumenilo i originalni kroj fraka, To je nešto suvišna, Može biti interesantno. U doba kad sinovi seia i predgrađa reorganiziraju kulturu i politiku, to je nešto glupog i dosadnog, budnog i gadnog. Dandyzam se mogao roditi jedino u društvu onih, koji su se dosađivali. Danas je vijek žuljeva i pesnica, P. S, Richelieu, Byron, Sheidan, Yarmouth i Brummel ceda su opće dosade u doba kad su živjeli. Najsavršeniji tip dandyzma je svakako Georges Brummel. Rodio se bas u ono vrijeme, kad je engleska aristokracija tornila u spleenu i nije mogia naći zabave ni u športu, ni u plesu, ni u muzici, Pojavio se mlad, ohol i tašt do ekstrema, Svojim drskim ponašanjem zapanjivao je i sam engleski dvor, naročito svoga mecenu princa od Walesa, Nije bio ni lijep ni ružan piše о njemu Lister ali u cijeloj njegovoj pojavi je bilo izražaja finese i ironije. Njegov veličanstveni glas je činio engleski jezik lijepim i milozvučnim, Bio je junak dana. Ne samo dana, nego i godina. Kravata mu je bila besprikorno vezana, Rudasta kosa padala mu na ramena, Ruku je imao lijepu kao od mramora, Njegov svecani ulaz u aristokratske krugove spada u red velikih senzaeija, jer mu je djed bio kolabar, a otac privatni tajnik jednog ministra, koji je u parlamento spavao kad je opozieija dizala najveću buku protiv njegovog rada. U mladosti je bio oficir. Onda je bacio uniformu, da postane princ dandyzma. Georges Brummel je od dandyzma Avorio neku vrst religije i filozofije krajem XVIII, i početkom XIX. stoljeća. Svi memoari iz tog vremena govore na razne nabine о Brummelu, ali mu se svuda priznaje genijalnost. Jaka ri ; eb, Ali, ako se sjetimo, da je Byron rekao, da bi volio biti Brummel nego Napoleon, onda nam je jasno, da se savršenstvo dandyzma smatralo genijalnošću, Dandy! Magionibna riječ, Herojska pojava, Dandy! Osvajač srdaca i duša kojemu nije stalo da

10