Zenit

FILM SLOVENAčKE KULTURE

V. P.

Da Ljubljana ne misli, da smo je zaboravili, nanizaéemo nekoliko cinova Ijubljinske kulture i umetnosti: Ivan Cankar: Umro, Beše jedina snažna i velika liénost sto je ikada živela u bezizraznoj Ljubljani. Izidor Cankar; Pise knjige, koje za Jugoslaviju, (a к amo li za Evropu!) ne znače ništa, drži predavanja na univerzitetu о impresionizmu i ekspresionizmu, о коше nenia ni jednoga tračka ројша, Posećuje koncerte i crveni se u obrazu, Oton Župančić: Pise pesine u stjlu Walt Whitmana, Prevađa Shakespeare-a (hoée li biti veé jednom kraj Shakespeare-u!?) { cbavlja (od neuspešnoga još neuspešnije) dramalurške poslove u ljubljanskij operi dramatskog gledališča, Fran Albrecht; Isti piše pesine, ali pre pisanja, čita Fi ie d r i ch a Nitsch e-а; pise „kritike“ о pozorištu u kojima je i suviše tclerantan prema jednoj glamici. Vojeslav Molé; Kuje pesme, a pod naslovom svake piše (Peking Tokio Tomsk Bombay i t, d,) azijatska imena gradova, gde su nastala njegova visokolirska raspoloženja (kao da je to važno za njegovu sibirsku poeziju!) Vojeslav Molé treba, da na mesto spomenika (koga ée mu bezuvetno morata dignuti zahvalna Ljubljana) in n a tura ш, sedne do Prešernovog spomenika na uzviseni piédestal sa lirom u ruci, vencem (još zelenim!) na glavi, hartijom u rucj i pod nogarna zlatnim slovima; Vojeslav Molé ex Sibirija, Dr. Alojzij Kraigher; Otvara pred očima gledalaca „Školjke“ u kojima nema bisera, Igo Gruden; Pruža slatka pr'morska erotična raspoloženja, Izdaje po dve knjige najeđared nežnih trubadurskih raspoloženja. (vrlo produktivno !] Angelo Cerkvenîkî Sarađuje u ~reviji‘‘ organizovanih glumaca. Pise, a što p še to se jos ne može odrediti, ~Revija" se zove „Maska“, (Svi saradnicx nose maske!) Anfon Lajovic; Muzičar, Pravi kompozicije za Вal a-1 a j к и. Tratnjk: Snažna slikarska ličnost, koja nosi u sebi klicu ekspresionizma, Vavpotič; Slikar ~, Kralj-Senîor; Vajar i slikar, Gubi se u manirama. Kralj- Junior: Slikar 5 vajar. Muči se da bude ekspresionista, Dr. Ivan Tavcar; Famozni, Veliki župan, Inače i on piše, piše nemogućnosti koješta ad infinitum. Fran Govekar; vrlo slab novinar! Jakopić; Jedini slovenački umetnik-slikar sa božanski otmencm sedcm bradom, koji putuje stazama novih umetničkih težnja. Marij Kogoj; Osniva bazu nove slovenačke muzike. Energija ko ja dolazL Anton Podbevšek: Ma prelomu slovenskih staračkih glupih nemogućnosti, rodio se On sa „Bombama“, Energija nova, koja dolazi, Jakac; Mladi slikar novih umetničkih težnja, inîicirau evropskim ekstremnim pokušajima. Energija koja dolazi, Dali ce svi doćj? R e V i j e; „Ljubijanski Zvon“. Već zvoni neznam koiiko gcdina a ncdaje nikakovog zvuka, Trebalo bi ga skinuti sa tornja, Dom in Svet. Vrlo lep papir. Veliki formal- Unutra: Ništa ništa ništa ništa do Podbevšeka. Ljubijanski Teater; Î. Komitragodieharlekinhaus.. Intendant Frideriko Juvančić

Antiseptičko sretstvo protiv umetnosti- Radi na tome da pretvori Teater u drogerijski institut za pòiepšavanje i dezinfekciju, Direktor opere: Fridrik Rukavina ipak je najsposobniji čovek u ce 10-m Ijubljansko-pozorisnom ambijentu. Direktor drame; Pavel Golia (Pavel Grozni!) Prevada s ruskoga, i vozi kolesa „Ljubijanski Teater“ strasnom brzinom i bezobzirnom samosvesti, da ih vozi dobro, a vozi ih Dramaturg; Oton Župančić. Prisustvuje čitaćim pokusima, uram S a er: ' л S L P še + st '. šest reži ra. On režira, stolcima, tirama, i drugima stvanma. Ako smo sto zaboravili, пека nam se oprosti. Mi éemo se još setiti intenzi vno setiti.

MIRKO RACKI

MIRKO RAČKI (Izložba u Umetničkom Paviljonu u Zagrebu) Cista dekoracija, Cista stili za ci fa linija i vanjskih i b ez po kreta . Ukočene nepokretne noge plesačica »mesa« koje je dosadilo. Boje nisu u nikakovom vezu niti podaju ikakovu skladnost. Tonovi beže svaki na svoju stranu i nijedna boja ne »živi«, One, mesto na paleti mrtvo i ukruceno cute i suše se na širokim platnima, koja čak ni evojom velićinom ne deluju. G. Racki ne stva r a slike nego bojadiše platna bez ikakoya dozivljaja ib stvaralačkog ritma, Sav pripada Secesiji ko ja je povukla i Meštrovića i Kljakovića od koie ее nastop prvi Meštrović da oslobodi. ali,.. Uinetnički-bezuvetno Račkova izložba pruža minus. Slikarski mogu na cas da zavaraju njegova široka platna koja sva imaju »znkave« oči i »mutava« usta žena, dok iza njih zeva g**f. Praznina primitivnih jednoličnih efekata. Kackt je do slabosti jednostran. Sa scenske strane, syratilo je »Raspeće« časovitu i prolaznu pažnju. U kohke prolaznosti u našoj umetnosti i kolike neprolaznostn u našoj neumetnosti!!

AUGUSTIN UJEVIĆ; LELEK SEBRA, (Izdanje knjižare S. B. Cvijanovića Beograd.)

Lj. Micić

Pesnik nesmiljenih srokova i okova koji j e i suviše zakasnio. Prevarilo ga vreme, Bogdanu Popoviću još nije uspelo, da mu „odredi mesto“. Pokušavali su i svi drugi da to učine, ali nije išlo. I napokon odluči se Ujević da to sam učini. On je svima drugima pomogao a i nama, da napokon saznamo što je zapravo Ujević: pesnik ili rimokovač, I mi smo se uverilj, da je ovo drugo, Kuje rime staroraodnom „veštinom“, pa makar i ovako bilo: „a dotle se prelest srebrna i siva kao prah cigare na pokojnu nadu na gole dlanove Ijubavnički riva“. Veé rekoh: suviše je zakasnio g, Ujevié, Posle bure izvukoše ga nasilno drugi na kormilo, „Kriticm“ u njemu videše „spasitela mladih", A on ne može éak da spase ni „stare“ a kamo li sebe. Strpaše ga medju mlade i nove zato, jer mu nema mnogo godina i jer je uza sve to star, (Kod n-as mere vrednosti po godinama!) Stariji od gotike beskrvne erotike i indijske eksotike. Mi se ograđujemo protiv toga utrpavanja raeđu „mlade", I samo zato pi&emo ovo nekoliko reči о knjizi pesama koja je ispod linije. U njoj nema Vremena A mi smo ga обе kivali. U njoj пета Čoveka A mi smo se tome nadali. Ali zato ima u njoj najrdavijih stihova \ srokova svih pređašnjih generacija, „Lelek sebra“ puna je ovakovih nesretnih i nemoguéih rima; „dražima, lažima, iražiraa, pejsažima“ u jednoj pesimi, Onda-, „plot, got, pol“ a na nesretne „Muze" padaju u sledeéem redu: „kornemuze". Ili: „mrad prapovesni" i „vidik trapovesni“. О sađ tek znam, zasto je kod nas „poezija“ tako omrznuta. Ко ima tu snagu da procita ovakovu Čitavu

12