Zenit

Vagoni putuju Krovoví běli u njima u před gradu stanu ju željezničari Pod cruenim lampama cipelari mere ženske nožice 6 + 30 Malogradani duboko se klanjaju Posebno izdanje »Novosti« Do zemlje savija šiju šiljati urednik miljunarska ekselencija CILINDER prolazi. Javno mišlenje savez glupana politika i publika prljava reč prostitutke: za národ Mrtvo dete u kutiji cikorije SIFÎLISKULTURA. Gospodo očistíte svoje cipele i nokte na nogama kad nemate vremenn da čistíte duše. («Reči u prostoru«)

15

Ломе ce балкони умрачеиих еспераитохрамона. Кино ВАЛКАН Кино стење светина пред белнм олтаром живих слика. Топоћу ђаци лицејкшшм ногама цмокћу на целове. Иретворите цркве y кииематографе живих иконостаса! У ...вест падају деца пред киновратима а ... рад живиx слика јер ЦИРКУС ЕВРОПА IV. eiioxa иочшве где мајмуни људе спашавају. (Људи су иостали мајмуви остали. A Дарвиноиа теорија? Да je човек постао од мајмуиа не би било мајмуна!) Глумци славе иобеду гомиле грме y ваносу мрака гомиле љубе иравду само на кшшилатшша Валкап горн! Опет топот ратних батаљуна. (»Reči u prostoru«)

MAKROSKOP

Biblioteka Albatros

Biblioteka Albatros (Sveslovenska knjižarnica, Beograd 1921). Bibliotéka nemá nikakova smera. Vaíjda zato što je suvišna, I. Dnevnik o Čarnojeviću (Pripovetke za decu sa slikama). Jedna je stvar jasna: Crnjanski piše dělo, koje bi krivo tko svatio kao ekspresionističko, Ne! Izvesno senkmentalno post festum raspoloženje, pokušaj mirnog odražaja době sevkanja oružja, sumoran gestikulator u stilu lene desperat-skeptike i povrh svega banalan izraz s pokušajima formalnih originaleksperimenata u želji; giedaj! Generalan je odraz vrlo jasan: poez.ja je akrobatistika sa dinamikom, ali, g. Crnjanski. próza je sintetika u rascepkanim dogadajima. 1 jer ih íma mnogo, multipiikuje se sav kompleks u tormu jačeg omniuma, snažnijeg kompozioaizma i varijantnije tehnike. Pesma stvara manje momenata i obujmom daje korekturu osečaja u lakšem obliku, dok u románu sve leti za grotcsk-pozivom nad někom okolinom, koja se ne sme izgubiti u dalekim opažanjima. Zagrabiti kao turbinskim srljajem dublje, a vremenski brže. Lice živé u znaku brzo-prezaja i nemá one grand-opisne kostrušme: sve letí u steru: sečam se. Jer vrlo je uska miniatira doživljaja, ona ckspresivno rasparuje i skáče potresno. Crnjanski píše kao dekoratér memoarista. I zato dělo, jer pokušavanja u novom stilu nasíaju, gubi sve: ono nije nad drugima kao što se očekivalo, Ûolje sa nastavcima starine! Neka se uči drugačije ekspresíonistika, a ne preko relikvija, Utoliko ova je knjiga značajna. Zato adio Milošidii II. Gromobran Svemira (S. Vmaverj knjiga onoga i za one kóji drže da je ekspresicnizam stajanje na glavi a ne na nogama. »ímpresionisti (čija smo mi obrnuta mogučnost i izvedena obratna konsekvencija),« Taman! Samo sa ovoga glediša može se uzeti ovu knjigu jer je to sám pisac tako učinio. Mi nemamo nikakove zasluge zato što černo se na nju letimično osvrnuti. To činimo zato jer se pisac manifestira kao ekspres onista. (Postfestum ekspresionizam!) On paradno raanifestira, Počinje uvek sa de s n o m nogom, (Čak mu je i W hit man ekspresionista!!] Najbolji dokaž da pisac sám nezná što je ekspresionizam. On zna za feljtonski novinski ekspresionizam jer je možda dobar íeljtomsta (mislim čitalac), Prijateljski sam ga upozorio dávno (vidi »Putujući ekspresionizam« »Zenit« br. 3) da je pogrešno pisati »Mi svi smo ekspresioniste« i da mi nemamo ekspresionista. (Krleža, Crnjanski, Andrič zajedno s Vinaverom nemaju ni truna ekspresionizma. Čisti impresionizam.) Zapamtite! Ekspresioniste ne obožavaju Shakespcarea! Pisac píše na uvodnom raestu »Manifest ekspresionistíčke škcle«. (Traa!) Nesuđenom »voždu« i »uči« uvog »jakog pokreta« děsila se nesreća da ne samo što nemá »učeníka« nego ni sam sebe ne sluša. Slede straníce brzometnih feljtona od kojih ni jed a n nemá baš ni mrvě veze sa ekspresionizmom. (Zenitista kóji je vídio gotovo sve oiiginale Čurljanjisa; veli da Vinaver nemá o njemu pojma, i da kod njega nemá ni traga kakovog simbolizma! Apstraktni ritam boja!) Vinaver kóji ima smisla za koncepcíje, pustio je jednu rdavu i skrpanu knjigu feljtona da preplaši malene njenim nasíovom. Ima unutra poduká o umetnosti (za pučku školu!) i čitavo neiserpivo vřelo pelcngiričkih moLva. Jedan od njih; »Stvaranje koje je opravdalo samo sebe izlazi nam na nos i na usta.« Izgleda da je tačno, Vinaver je svoj »Gromobran Svemira« sígurno pis a o nosom i ustima. Ali ovo nije tačno; »A znaju umorni, da je staro šunce umrlo.« Jer Vinaver tóga ioš nezná, Kad spozna da se to tíče i njega biče tačno. Napřed do spoznanja mrtvi vojvodo!

Na zaleđe kino -filma

ura Milinković

Vinkovci

I kazao sam gazdarici da su njení rezanci moji osećaji, a ona se smejala. Prolazim kroz stolové mesa i mislim ; možda ima negde na Siciliji isto takav jcdan ja sto mrzi ukočene zvezde.

12