Zenit

»sretno« nasmcSljivo lice i »ugodan« saobraćaj sa kojira od poštovanih novinara i piskarala (kóji opět ovde najviše i predstavljaju kulturu) vi možcte biti i »vciik« a čcsto i »junak dana«. Doduse svi su oni »veliki« jer se pomažu uzajamno, i rai uopšte ncmamo »maiih« Ijudí. Govori sc šta više i о mogućnosti izvažanja gcnija. Koliko srcćc i veličině u našoj zemlji i čudi ше, da vi о tome ništa nc znáte. Velíte, da je nečuveno, što takova jedna revíja kao što je »Zenit« mogla da izlazi i da sc održi kroz čitavu godinu dana u Jugoslavíji odnosno u Zagrebu, i da se sa »Zenitom» ne može u p orediti nijedna savremena revíja u Ncmačkoj, verujte mi, i ja se čudim. Bczbroj zaprcka stavljeno je u toku godíne a stavlja se nepřestáno beziznimno sa sviju strana a najviše baš sa straně jugoslavenske štampc. Zamislite samo to, da u Zagrebu kroz celu godinu dana nijc izašao níjedan »ozbiljni« přikaž s argumentima pro ili contra, ili bar jedan takav pokušaj. Pisalc su sc parodijc, smicalicc i lični napadají na moju ličnost kao urednika i »oca« čilavoga pokreta, koja je ovomc gradu vrlo nesimpatična i neprijatna. Sve ustaljenc i gradanske revije od Zagrcba do Bcograda koje sc vole nazivati i »reprezentativně«, uopšte nisu zabeležile pojavu »Zcnita«, jer bilo je ranogo komotnijc ígnorírati i bagatelizirati ga sa stanovišta »superiornih« glupana. To je njihov jedini arguracnat i znanje! Gospodine, ovo je najblaže što sara raogao reci iako je to samo površno ocrtavanje jedne mizerijc i siromaštva našíh »kulturnih« ljudi. Spomcnuču i to, kako se kod nas svakog čoveka kóji je nekad nešto nadrljao smatra knjižcvnikom i svaki takav može bez zapreke postati pravi član »Društva Hrvatskih Knjižcvrika«, kao što su i bankovní činovnici i direktoři (!), knjižarski prodavaoci (I), profesoři svakc vršte, novináři i kojekakove nepoznanicc (kod nas imaju ogromnu prednnost i vážnost kao i u matematici). ínteres knjíževnika (kóji to doisla jesu) nípošto sc i nikako nc štiíi ni protiv najbrutalnijih ispada bilo kočijaške vršte ili to bila krada naslova pojedinih knjiga, pesama ili socijalno pitanjc kao uvjet opstanka. Autorsko právo kao da ne postoji, U roku od póla godine dvaputa mi je kraden naslov mog dramskog misterija »Ist oční Grch«. Stojim nezaštičen. Jedna tc ista umetníčko-književna NEPOZNANICA koja nosi odgovornost je; 1. direktor drame našeg pozorišta i 2, direktor »Glumačkc škole«, 3. urednik »representativně« hrvatskc revije koja je rdavija od nemačke »Die Dame« i napokon 4. predsednik »Društva Hrvatskih Književnika«. Kudgod se máknete uvek jedna tc ista obríjana Icšina zaŠtičcna položajem i brojem puzavaca. Moral vremena! Sve je svedeno na trgovačku bazu i lični interes prc svega a i grabež. Taj lični interes uvek je vrlo naglašen u lovljenju gradanskih i političkih pozicija. Da politika! S umetnosti ili ako hočete knjižcvnosti redovno se i nesmiljeno tera politika. ímao sam prilikc čuti čak před sudom kako je sav »Zenit« i zenitizam uoeren protiv hrvafstva. O koliké li mizerijc! Toliko su liudi sitni i malcni da ih uopšte ne rrožc čevek ni dr ogleda. A iznimkc su rcíkc golovo neraogučc. I od onih (bar po vrcmenu i mladosti) od kojíh bi se očckivalo i moralo očekivati nešto čistoče uzalud! Sve je prodáno. Duše sc prodajů dnevno uz najnižc ccnc, Pad valuta uvetuje pad časti, poštenja i umetnosti. Ali teško onomc tko se ne prodá i suprotstaví svému tome kalu i zlu. Na komade s njim Na komade! Mora se biti přijav i nizak bar toliko koliko oni i vaša je pozicija osigurana. To je uvet! Nevcrovatno, jeli? No nije to sve. To je samo uopšte. Detalji. Detalji. »Zenit« ím se ipak suprotstavio i sad sami razaberile, Sva vrata su mu zatvorena, kod sviju namrštena lica. Uprkos što pošaljetc na sve rcdakcijc u gradu i provinciji, koja sc ravna po gradu (a pod tim se razumeva, da sc u zamenu oglasi pa roakar jednom řeči ; »Zenit No. X izašao). Ne! Ni slova! Nc pomaže ni pozivati sc na kulturnu kurtoaziju. Ništa nc pomaže, Jedan nemački dnevnik u Zagrebu a zove sc »Agramer Tagblatt« oglašava i svesrdno činí reklamu za »Muskettc« ali »Zenit«, prví evropski časopis za novu u meinest sa originálním i nigde štampanim saradnjama najboljih pesnika i slikara cele Evropě, kojí još к tome nažalost izlazi u Zagrebu, nc uspeva ni toliko. To jc samo jedan primer dragi i poštovani gospodine, a takovíh je bczbroj. Stupce novina imaju preko sebe kako rckoh najgluplji i najnepismeniji tipovi prcko kojih t. zv, kultura jednog naroda dobiva svoje žalosno i bedno naličje. Mislitc li da sc tu dá nešto popravili ? O ne ! Vi sc varatc. Dok ih nestane ! Svuda danas traži sc čovek, i bez njegovog dolaska nc če doči ni bolja budučnost. To nije veliká lajna a ipak velíki problém, Sve ovisi i alfa i omega o čoveku. »Zenit« ic zato taj momenat čoveka naročito naglasio i rnogu Varn řeči, da je pokret u godinu dana prodrmao dobar broj likava, probudio ranogo cncrgija, iako mu se oni prvi prividno suprotstavljaju oni to ne mogu učinili deíinitívno jer su slabí i sičušni maleni. (Mi nemilosrdno gazimo !) Oni ga ismejavaju i prešučuju namerno, ali ga vrlo vesto přepisuj u, prepričavaju njcgovc konce pcije kao što se došilo u krátko vřeme sa našom naročitom podvučenom nolorn ; Istok Zapad. Posle jednog mog članka »Dělo zenitizma« gele sani odredio stav zenitista odnosno čítave kultuře na Balkánu, u několiko navrata izašli su u nekim novinama i revijama úvodnici c istom koncepcijom t. j, isto tako samo málo drugačije. Tako 'je kod nas i kome da se tužím kad bogova nema. Od koga da tražim záštitě kad mc sc otvorcno krade. Kod vas jc bilo isto tako, ali dávno, dávno. To nipošto još nije razlog da

ja budem u pogledu zenitizma pesimista, jer sám pokret i uieja suviše je superiorna i jaka a da bi podlegla maiim besavesaim kuničiraa iz pojedinih redakcija. Ja znám da su oni uvek nosrctni kad dolazí nešto novo i jako, jer je to odmah ugrožavanjc i njihova smrt, (Uzraitc u obzir i to da su to sve sami »književnici« i svaki pojedini ima jedno svelo verovaajc da je on »pesnik« ili bar ima vrlo jaké ambicijc da to postáné. Ima ih kóji su napisali i ovo ; »bolesti kao što je »zcuiiizam najbolje liječc godine, pa če, nadajmo se, s njima, posiije ovog haotičnog vrijenja, doči i puno stvaralačko zdraví jc, nezamućeno nastranostima koje nijesu originálně, nego pozajmljenc od početka do kraj a.« (»Rijcč« 20. VI 921.) Daklc posve protivno od onoga što vi naglašavatc t. j, da smo posve originální i zdrávi. Ima i takovih, kojí nose u sebi potajnu želju da budu saradnici »Zenita« c i takovih kóji su zabunom i mojom dobrotom u početku i bili. Ovi poslcdnji danas su mu najljuči protivnici i nc biraju sredstva kojim sc obaraju na njcga i njegovog urednika, kojí sc nijc dao od njih jašiíi i jer nisu uzdě mogle biti u njihovim rukama. A sve jc to zato, što zbog njihovc slabostí, nesposobnosti, površností i u pomanjkaniu ncovisne stvaralačkc individuálnosti za stvaranje novega, tc mog odlučnog i nekompromisnog stava protiv svega dosada, protiv svakog politikován ja sa umetnosti više nc mogu da budu saradnici »Zenita.« Oni prvi opět zato što to nikad nisu bili i nema nade, da bi to ikada mogli biti. (Niihovi neštampani rukopis! su đokumcnat). I oni prvi i ovi drugi nnlazc sc razasuti gotovo po svim rcdakcijama dnevnih novina, koje su za našu publiku sveto pUmo, Dragi gospodine, sada čete tek razumeti, da je lanac kóji proveden kroz sve mračné kuteve i povezan sa svim mugučim ličnim, političko-stranačkira i materijalnim interesima jedini odn o s jugoslavenske štampe prema »Zenitu« i zenitizrau. Ja sam sám a njih jc mnogo. Sisifov posao jc li ? No tako je bilo negde u gođini 1921. Naša štampa jc antikulturni most t. j. največa zapreka u stvaranju jugoslavenske i sveopštc nove kultuře, Primite pozdrav kao znak moje nepokolebive verc u budučnost zenitizma,«

A. P. Gallien - Paris Linoleum

RUSKA REVOLUCIONARNA LIRIKA.

RUSKA REVOLUCIONARNA LIRIKA, Nemački moderni časopis »Menschen« koga uredujc g. I. G oll, kao III. izvanredna sveska posvečena je ruskoj rcvolucionarnoj lirici. U převodu urednika i njcgovih príjatclja Rusa prevcdene su pesme sa ruskoga originala na nemački. Zastupaní su sledcči pesnici: f A. Blok А. В jeli V, Majakovski S, Jesenin A Marienhof.. Izbor nije veiik a šteta što nije reprczcntacija bila potpunija. G. I. G oll napisao je i zanosan predgovor koga po njcgovoj želji donosíme u našem slobodnom převodu: »Ruska revolucionarna lirika pripravlja, još ncoslobodcna, suviše svesna cilja a da bude posve slobodna; grč, zahtev, analiza bilo je evropsko pcsnišlvo u vřeme rata. Tek u Rusiji eksplodirala je bomba teškog srca. U ervenom martovskom vazduhu, u požarima pročiščeno praosečanje, ponovo sc uzdiglo iz paustavljcnih grudi, iz hrskavog čovekovog těla. Ako do danas Istok, kóji jc ískrvario svoje stvaralačko dělo, nebi ništa drugo proizveo nego ovu razbojničku revolucionarnu liriku, bilo bi dosta da bude znak iznad lomačc stoleča što se raspada i čovečanstva što koraca napřed. Muževi, kóji su doživeli vremena Sibirije, ofanziva, petrogradske gladi i oslobodilačkog Lenjinovog revolvera; kao biseri

7